ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 359

Moguće, da se varam. Ali bolje, da se varam u tom ja, nego da budem obmanjen. Zar ne? Zato sam nešto smislio što apsolutno mora pomoći: ako se ne varam. Ako se pako varam, onda može samo utvrditi. I škoditi nipošto neće. Prekosutra ide Dušan

1

) u Niš. Nosi opširan pismeni izvještaj Pašiću i usmena priopćenja, koja se ne mogu pisati.

2

) Uvjeren sam da će u Nišu uraditi. A onda ću ja ovdje učiniti nešto, što prije toga ne mogu nikako. Nadam se mnogo od ovog koraka. No moram čekati desetak dana dok dođu glasi iz Niša. Onda bi ostao još 4—5 dana. Po tom u Niš i preko Italije ravno opet u London. Ovaj put ću iz Petrograda za London sobom ponijeti nove snage za našu stvar. Sad razumiješ. Ovdje me najozbiljnije uvjeravaju da još ništa nije zaključeno s Italijom] i da ona ni ovog hi došastog mjeseca ne misli ništa raditi s njima. A na svoju ruku da nije vjerojatno, dok je Austrija živa. Je li se što uradilo za izložbu?

3

) Sa ovom vražijom blokadom razumije se poteškoće u tom velike, ali da li se kuša nešto učiniti? Ako se sve ne pokuša, to će se malo kiselo gledati u Londonu, osim da se može dokazati, da se proti nemogućnosti nije moglo boriti. No treba sve učiniti za odstraniti ih, pa makar se izložili pogibelji, da se potope umjetno. Oprosti što ti ovako kratko pišem. Mnogo bi ti rekao usmeno, no pisati se ne da. Heruca još nisam mogao posjetiti, ali neću zaboraviti. Što je sa »Jadranskom Legijom«. Je li što rade? Trebamo je kao ozebao sunce. Ovdje sam sa Englezom dobro upućen, a to će mi dosta vrijedit za London. 1) Dušan Vasiljević, pripadnik grupe oko lista »Narod«, srpski zastupnik u bosanskom saboru 2) Koncept ili kopija tog pisma ne nalazi se među Supilovim pismima u arhivu Jugoslavenskog odbora, ali o sadržaju pisma i porukama, koje je slao preko Vasiljevića Pašiću ima u Supilovom telegramu od 11. IV. 1915. (Mandić, o. c, dok. 73) 3) Misli na Meštrovićevu izložbu u Londonu Nil 9. V. 1915, Frano Šupilo prijestolonasljedniku Aleksandru Koncept pisma Brzojavno pozvan od Odbora naših emigranata da dođem opet u Pariz i London, dozvolite mi da Vam ovim putem blagodarim za svu ljubaznost, što ste se udöstojili iskazati mi. Odlazim na daljnji mučni rad pun dvojakih osjećaja: ožalošćen, što će jedan veliki dio našega naroda biti raskomadan te zajedno sa našim morem i. primorjem izručen i opasnijem gospodaru ili drugim nezdravim kušnjama, ali s druge strane opojen bistrinom i dubljinom pogleda i shvaćanja situacije i naše zajedničke budućnosti, što sam ovdje u ovoj Vašoj junačkoj i mučeničkoj Srbiji posvuda našao: kod Vas, Visočanstvo, kod Vaših prvih, doglavnika i kod jednostavnih građana. Ovo veliko plemenito natjecanje u požrtvovnosti i dužnostima za veliku ideju sveukupnog oslobođenja i ujedinjenja zasoljeno je dobrom soli mudrosti, a to daje dobrih nada i velikih uvjerenja, da će potpuna i konačna pobjeda biti vaša i naša! — 359 —