ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 192

vrlo opasnog boljševičkog agitatora Ante Cilige, za kojim je po predsjedništvu kr. zemaljske vlade odpisan od 14. svibnja 1919. br. 4302 Pr. određena potraga, li kojem pismu bodri drugove na ustrajnu komunističku borbu te rad oko komunističke republike. Isti se nalazi u blizini naše fronte na Muri među jugoslavenskim crvenim gardistima. Konstatovano je, da je kod vojničke pobune među vojnicima imao desetnik Gjöry veliku hrpu banknota po 1000 K. te vojnicima dovikivao, da su pare već ovdje. Odkuda mu taj novac to nije jošte ustanovljeno, pošto on svaki čas svoj izkaz mijenja. Ustanovljeno je na dalje bezdvojbeno, da je protudržavni udar na dan 23. prošlog mjeseca skovan u prostorijama socijal-demokratske stranke, u sporazumu sa lijevičarima i vojnicima konjičkog puka. Urednik »Bratstva« Mihovil Danko i Franjo Lehpamer, Josip Blažaić, glavni vođe ovdašnjih desničara, u društvu sa skrajnim ljevičarom đakom Barulek i podčastnikom od konjičkog puka Gjöry-em sačinjavali su onaj »odbor«, koji je na onom crvenom buntovnom proglasu dana 23. prošlog mjeseca podpisan bio. Ovim se je bezdvojbeno došlo do izvora zadnje varaždinske pobune. Broj sukrivaca i učesnika pobuni biva svaki dan veći. Do sada ih je uapšero 132 građanske osobe, a za velikim brojem još su izdane tjeralice i uhitbene zapovijedi. Doznao sam, da je danas pojačana vojnička posada u Varaždinu, nu neznam za koliko. U vanjske kotare nije još vojničtvo stiglo. Pripomena je vrijedno i ovo: U gradu Varaždinu preduzima se regrutovanje vojnih obveznika. Do sada provedeno je regrutovanje za četiri općine kotara varaždinskog, pa je simptomatično, da od obaveznih mladića nije izostao ni jedan obveznik, osim u istinu opravdano odsutnih. Sposobnima proglasu ju se skoro svi, bez obzira na tjelesne mane, što zapanjuje ne sâmo pojedince, nego i čitav narod, dapače i inteligenciju. Komentira se to svakojako, a najviše skori rat Srbije, odnosno Jugoslavije. Iz Zlatara izvješćuje kotarski predstojnik: »U nedelju dne 3. augusta g. došao je k podpisanom obćinski bilježnik Hitrec te prijavio, da neki nepoznati čovjek drži u jednoj gostionici sastanak s nekojim ljudima iz Zlatara i okolice. Pošto je podpisani držao, da je to kakav boljševički agitator, pozvao je komandira ovdašnje srpske pomoćnice s pet vojnika, da se uz sudjelovanje ovooblastnog izaslanstva taj neznani agitator uapsi. Iza kratkog vremena dopraćen je gostioničar, dok se je govornik sam kod oblasti prijavio i legitimirao vjerodostojnicom, izdanom po bivšem narodnom vijeću kao zamjenik narodnog poslanika Dr. Deželića kod narodnog predstavničtva u Beogradu u osobi Stjepana Barića. Isti je član pučke stranke. Upitan, zašto nije najavio pouzdani sastanak, izjavio je, da on drži, da kao narodni poslanik to nije dužan učiniti, nu da bi on već iza obavljenog posla došao se prijaviti, te se stao ograđivati protiv toga, da ga se hvata oružanom silom. Podpisani mu je razjasnio, da su danas takova vremena, da se svaki sastanak prijaviti mora, tim više, što vlasti moraju budnim okom pratiti i ugušivati boljševički pokret. Dalnji pouzdani sastanak, kojemu je prisustvovalo oko 40 ljudi, nije dozvoljen, te se je rečeni Barić prvim vlakom vratio u Zagreb«. — 192 —