ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 193

U Krapini nalazi se na liječenju župnik Mikan iz Slunja, koji je bio svojedobno zatvoren u Ogulinu i u Mitrovici sbog protudržavnog držanja, te se prema vlastitoj izjavi po višoj odredbi ne smije vratiti kući u Slunj, a dozvoljeno mu je liječenje u Krapini. Odredio sam da se njegovo kretanje nadzire. Držim za svoju dužnost, da tomu predsjedničtvu izvijestim bolje orientacije radi i lična mnienja i opažanja pojedinih glavara kotarskih oblasti, koja mi se čine važnim i opravdanim. Tako mi glavar kotarske oblasti Varaždin kotarski predstojnik Zdravković Andrija izvješćuje dana 5. t. mj. pod brojem 143 Prs. doslovno slijedeće: »Prije nego li se dotaknem opisa razpoloženja ovopodručnog žiteljstva u posljednjih osam dana uzimam si slobodu, da Vašem gospodstvu prikazem posve otvoreno moja opažanja, koja su u uskom savezu sa dogođajima, sbivšim se dana 23. srpnja o. g. u gradu Varaždinu. Na iznesenje ovih okolnosti nuka me skroz oprečno prikazivanje tih dogođaja, odnosno prikazivanje povoda tim dogođajima u našem novinstvu, koje napose u savezu sa boravkom ministra predsjednika u Zagrebu, traži u tim dogođajima, kao neku krivnju uprave. Toga radi spomenuti ću ulogu novinstva, napose onog u Varaždinu u odgoju naroda kotara varaždinskog, unatrag prevrata u jeseni prošle godine, pa sve do dogođaja od 23. jula o. g. odnosno do danas. Kako u ovostranom području, osim u Vinici nema poštanskog ureda, to sam imao prilike prigodice za boravka u kojem općinskom uredu, promatrati čitavu poštu, koja dolazi dnevno u općinu. Pošto je pretežni dio ovopodručnog pučanstva čisti frankovac, sa malom iznimkom žitelja općine Petrijanec, koji su pristaše Radićeve seljačke stranke to sam do prevrata opetovano imao prilike vidjeti, da narod drži isključivo »Hrvatsko pravo«, »Hrvatske pravice« (varaždinske) a pristaše seljačke stranke »Dom«, dakle svaki glasilo stranke, kojoj pojedinac pripada. U posljednje vrijeme, napunjali su se pretinci pošte isključivo novinama izlazećim u gradu Varaždinu, uz vrlo rijetku iznimku drugih novina izvana, te sam opažao u tim pretincima primjerke »Volje Naroda« (glasilo jugoslovenske demokratske stranke), »Slobodni Građanin« (neodvisno demokratsko glasilo) i Bratstvo (glasilo socijalističko-demokratskih organizacija Varaždina i okolice). Promatrajući adresat na pojedinim primjercima novinama, palo mi je u oči, da pojedinci drže sve troje varaždinskih novina, dakle posve novi pojav, jer su do sada, kao što sam napred spomenuo, držali samo glasilo stranke, kojoj su pripadali. Iz gotovo dnevnog saobraćaja sa pojedinim čitateljima tih novina razabrao sam, da oni čitaju »Volju Naroda« iz razloga, što im ista u uvodnicima i pojedinim stručnim člancima iznaša sve blagodati agrarne reforme i u savezu sa istom obećaje poljodjelskom narodu još pregršt darova. »Slobodni Građanin« čita se radi pojedinih članaka, kojima se hoće da naglasi neka prevlast Srba nad Hrvatima, odnosno oštećivanje potonjih na račun prvih, kao »balkaniziranje« »odvažanje šećera u Srbiju«, — »izgon hrvatskih častnika iz domovine«, »uvađanje srpskih zakona u Hrvatskoj« i t. d. Kako sam spomenuo ova dva glasila mnogo se čitaju, nu za »Bratstvo« mogu ustvrditi, da su ga preplatnici ne samo čitali, nego upravo gutali, jer im nije izbjegla nijedna riječ, makar ju čitali i izmed redaka. Da sve ove novine nisu štedile državne interese, jasno se razabire iz napadaja (napose osobnih), koji su prešli svaku mjeru u člancima, »Volje Naro13 — 193 —