ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 185

Njih su dvojica snub ili vojnike za »crvenu gardu« u Mađarsku i ove odpremali preko Pečuja grupimice po dva do tri lica. Tako je bio snubljen i Franjo Dukić, no čini se da im se ovaj učinio podesnim, da ostane ovdje za njihove interne naume odnosno radnje. Tako je kontrolirao odpremu pušaka za Đurđenovac, koja se međutim nije efektuirala iz nepoznatih razloga, a bio je u neprestanom doticaju s navedenim Majorom i Kovačem. Konačno složena osnova, da se poslije žetve izvede prevrat koji bi imao cilj srušiti kapitaliste, protjerati Srbe i potući gospodu. Leglo i ovoj agitaciji i zaveri čini se po mišljenju kotarske' oblasti u D. Miholjcu, da je kasarna 41. pješ. puka, gdje je glavnu riječ vodio vojnik Kovač. Prevrat se imao izvjesti u cijeloj zemlji a čini se pomoću mađarskih crvenih i domaćih stvorenih »zelenih kadera«. U D. Miholjcu stvoren je plan, da se sva mjesta, za taj slučaj okupiraju, telefoni i brzojavi prekinu, a Dukić je imao naznačiti stanove prestojnika i komandanta, koji bi imali biti ubijeni, dok bi posada komande dobila po tome rok da ostavi mjesto, inače bi je čekao napadaj. Domaćih se komplica u mjestu nije dosada moglo ustanoviti, no čini se, da je Dukić imao svrhu da čini pripremu za mjesto D. Miholjac i okolicu. Daljnji su izvidi u tečaju, pa izvide vodi vojni sudski organ, tako, te će prema toku i rezultatu istrage slijediti daljnja uapšenja. Obzirom na vezu sa 41. pješ. pukom ustupljen je prepis izvještaja komandi osječke divizijske oblasti u Osijeku, kr. redarstvenom povjereništvu u Osijeku, te predstojništvu kr. kot. oblasti u Osijeku daljnjeg uredovanja radi. DAZgb PrZV 6-14/175-4132-9594-8618/1919. ... /• 120 Korenica, 6. VIII. 1919. Zapisnik Kotarske oblasti o saslušanju- Branka Orlovića, profesora iz Podgorice, o djelovanju Vladimira Čopića i ostalih disidenata u Rusiji 1916—1918. \ Kratkim putem bude pozvan g. Branko Orlović profesor iz Podgorice sada u Korenici, te mu bude predočen otpis predsjedništvu kr. hrv. slav. zemaljske vlade u Zagrebu od 29. jula 1919. br. 7788-1919. a našto isti izjavljuje sljedeće: Godine 1916. u proljeće došao je Vladimir Čopić iz Taškenta gdje je bio u zarobljeništvu u Odesu i prijavio se kao dobrovoljac u prvu srpsku dobrovoljačku diviziju. Kad je došlo do prisege dobrovoljaca Njegovom Veličanstvu kralju Petru I. Čopić je prvi odkazao da prisegne nagovorivši još nekolicinu Hrvata stračevićanaca. Zbog toga je bio otpravljen natrag u zarobljeništvo, gdje se za to vrijeme nalazio i što je radio nije mi poznato, jedino držim, da je i on kao i mnogi drugi, koji su ostavili dobrovoljačke redove, bio izdržavan početkom 1918. od nekog Barabaša, načelnika štaba jedne boljševičke armije, koji je također bio u jugoslavenskom dobrovoljačkom odredu, ali ga je ostavio. Kada su sve naše organizacije (jugoslavenske) pobjegle u mjesecu martu 1918 iz Odese u unutrašnju Rusiju, našao sam u Moskvi Vladimira Čopića zajedno sa ostalim desidentima iz dobrovoljačkog odreda. Početkom maja prijavio se Čopić u tamošnji srpski konzulat tražeći pasoš za Ameriku. Kad — 185 —