ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 152

94 Zagreb, 21. VU. 1919. Izvještaj kot. pristava /. Tucana o " skupštini komunista, održanoj u Kolu, a na kojoj je prihvaćena rezolucija, kojom se protestira protiv intervencije u Rusiji i Mađarskoj i protiv progona komunista u zemlji. Podpisani prisustvovao sam danas dne 21. srpnja 1919. skupštini socialne demokratske stranke obdržavanoj u vrtu Kola. Skupštinu, kojoj je prisustvovalo po mome sudu oko 5.000 ljudi, otvorio je u 10 sati Gejza Brudnjak, te predložio za predsjednika skupštine N. Turkovića. Pozdravivši prisutne podijelio je predsjednik riječ Životi Miladinoviću, kao delegatu srpskih socijalista. Života Miladinović pozdravlja skupsti nare u ime srpskog proletarijata, te u odužem govoru razlaže o stanju u koje je dospio današnji proletarijat prema imperijalizmu. Iza njega uzima riječ Vladimir Bornemisa, koji također govori o odnosa j ima proletarijata prema kapitalizmu i o tome kako je radničtvo cijeloga svijeta ogorčeno proti postupka vlasti u Parizu koja hoće da svijetu nametnu imperijalistički mir, proti čemu evo i današnja skuptina protestira. U istom od prilike smjeru govorio je zatim dr. Mijo Radošević a iza njegova govora pročitao je predsjednik skupštine Turković slijedeću rezoluciju: REZOLUCIJA donesena na velikoj prosvjednoj skupštini socijalističke radničke partije Jugoslavije (komunisti) u Zagrebu na dan 21. jula 1919. SaslušaV izvješće o namjeravanoj intervenciji antantinih imperijalista protiv socijalističkih republika Rusije i Mađarske, skupština najodlučnije prosvjeduje protiv ugušivanja socijalističkih revolucija, gdje se radnička klasa udružena sa seljačkim narodom usudila po prvi put u povjesti čovječanstva da zbaci jaram kapitalizma. Naročito ustaje svom snagom protiv reakcionarne uloge jugoslavenske buržoazije, koju ona vrši u Rusiji i ostalim zemljama izaslanjem murmanskog odreda i ostalih četa za gušenje soc. revolucije, te zahtjeva odaziv tih četa i povratak istih domovima. Sva opravdanja buržoaske javnosti o nužnosti gušenja socijalističkih revolucija nije drugo, nego proračunani plan kako da se prikrije prava bit stvari. Njihova su dva glavna cilja: prvi — zauzeće što veće površine ruske i mađarske zemlje, čija bi prirodna bogatstva i željeznice osigurale franceskom i engleskom kapitalu kamate za dane zajmove; drugi — slom socijalističkih republika, da one ne bi bodrile proletarijat ostaloga svijeta da jednako zbaci jaram kapitalizma. Obzirom na sve to skupština odlučno prosvjeduje protiv toga, da se jugoslavenski narod upotrebljuje u kontrarevolucionarne svrhe kao ono godine 1848. za gušenje revolucija, te priziva čitav jugoslavenski narod da ustane svim sredstvima na obranu svoje časti i da prepreci kontrarevolucionarno djelovanje naše buržoazije protiv socijalističkih republika. Istodobno skupština najodlučnije prosvjeduje protiv zločina i nasilja, što se besprekidno vrše nad našim uapšenim i protjeranim drugovima u cijeloj Jugoslaviji. Jugoslavenski proletarijat poziva ovime jednodušno vladu da pusti odmah iz zatvora i oslobodi sve naše internirane drugove, koji su bez ikakva — 152 —