ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 553

koliko se odnose na arhivsKU službu, personalne stvari, »drugarsku kroniku« i dr. No pored takve vrste materijala »La Gazette des Archives« donosi također i članke, koji tretiraju najaktuelnija pitanja arhivske teorije i prakse od općeg interesa. Na prvom mjestu treba upozoriti na izvrstan članak Ch. Braibanta »Francuski arhivi jučer, danas, sutra«, u kojemu je autor postavio bit problema, koji je svima zemljama manje ili više zajednički (9/1951, 1—15). Kako arhivist može od svog arhiva učiniti idealno središte za proučavanje regionalne historije pokazao je M. Baudot (9/1951, 46—55). O privatnim, napose privrednim arhivima piše B. Gille (20/1956, 24—33); I. Guerin je prikazao kakvu ulogu igra »National Records Managent Council« pri organizaciji privrednih arhiva poduzeća u Sjedinjenim Državama Amerike (16/1954, 9—13), dok je F. Himly dao obavještenje o privrednim arhivima u Švicarskoj (16/1954, 14—16). Principe, kojih se treba držati pri radovima oko sređivanja i inventariziranja, iznosi L. Celier (6/1949, 17—20), a M. Baudot osvrće se kritički na dosadašnje vrste francuskih inventara i repertorija. (10/1951, 32—40). Naročito treba podvući vrijednost članka L. Celiera o odgovornosti arhivista pri škartiranju nepotrebnih spisa (7/1950, 9—14); o istom predmetu piše i J. Levron (20/1956, 15— 24). Problem sve većeg priliva gradje iz registratura nameće novu organizaciju rada u arhivima; u tom smislu razradio je P. Aimes kratki »prednacrt suvremene arhivističke teorije«, u kojoj je iznio osnovna načela u pitanju sređivanja, izlučivanja, čuvanja arhivske gradje i drugo. U Francuskoj se naročito mnogo zanimaju za mikrofotografiju; u prosincu 1953. održana je u Parizu konferencija, na kojoj je održano sedam referata, sve bez razlike posvećenih pitanjima mikrofUmovanja (15/1954, 17—60). A. Betge-Bresetz dao je vrlo vrijedan prilog o stvarnim mogućnostima i granicama upotrebe mikrofilma u arhivima (8/1950, 25—33). Korisnih obavještenja o gradnji i unatrašnjem uređenju arhiva ima ü više članaka (9/1951, 34—38, 20/1956, 4—14, 21/1957, 14—19). O potrebi suradnje između upravne službe i arhiva izvijestio je M. Duchein (21/1957, 20—34). A/rchivesf, B/ibliotheques/, C/ollectionl, D/ocumentation/. Revue bimestrielle, Paris. No 1—8. — Sredinom 1951. pojavio se je novi časopis »A. B. C. D.«, da ispuni prazninu nastlu poslije 1939., kada je prestao izlaziti časopis »Archives et Bibliotheques«. »A. B. C. D..« je zajedničko glasilo stručnih udruženja arhivista, bibliotekara i muzealaca; u uređivačkom odboru arhive zastupaju R. H. Bautier i J. Monicat, oba iz pariškog Nacionalnog arhiva. Časopis izlazi dvomjesečno, a donosi pored stručnih članaka redovito vijesti i prikaze najnovijih publikacija. Kako je uprava Nacionalnog arhiva u Parizu zahvatila niz aktuelnih problema arhivske službe, što su se nametali u predratnom, ratnom i poratnom periodu, i kako se je borila s teškoćama pri njihovu rješavanju, razabiramo iz prikaza dvojice autora P. Carona i L. Celiera, od kojih je prvi bio direktor francuskih arhiva od 1937.—1941. (1—3/ 1951). O suvremenim pitanjima rada u arhivima i uspješnom vršenju arhivske službe piše M. Baudot, ističući, da arhivisti nisu samo čuvari dokumenata iz prošlosti, već da moraju znati prosuditi njihovu vrijednost za administraciju, jednako kao i za historiju (7/1952, 175). Izlučivanje i škartiranje spisa smatra R. H. Bautier glavnim problemom moderne arhivistike (9/1952, 247). B. Mahieu prikazao je rad Nacionalnog arhiva u Parizu kao centra za proučavanje nacionalne historije (7/1952, 173). Postupak oko sređivanja i katalogiziranja tiskanog arhivskog materijala u bibliotekama, jednako zanimljiv za ar— 553 —