ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 539

PRIKAZI I R E C E N Z I J E VJESNIK DRŽAVNOG ARHIVA U RIJECI; SV. I. (1953), SV. II. (1954) I. SV. III. (1955—1956) Prva dva sveska u redakciji Dr. I. Beuca, a treći redakcionog odbora: Dr. Vj. Bratulić, Dr. D. Klen, B. Ljubetić, VI. Ognjenović, uz glavnog i odgovornog urednika Dr. M. Zjačića. Naša nauka i javnost uopće već je davno očekivala ovu publikaciju, te sa iskrenim zadovoljstvom prati njeno redovno izlaženje od god. 1953. To prije svega zbog toga, što rad na publiciranju gradje za povijest Istre i Rijeke spada nesumnjivo među osnovne i prioritetne zadatke hrvatske historiografije. Zapravo je suvišno, ali je možda ipak korisno da opet i ovdje ponovimo, kolike nam je štete nanio u prošlosti nemar naše gradjanske historiografije, koja se skoro uopće nije brinula za objavljivanje historijske gradje o Istri i Rijeci, te koliko je s druge strane nacionalno-političke štete kao i naučne štete i dezorijentacije u širim razmjerima nanijela djelatnost talijanske gradjanske historiografije, u ovom pravcu, publicirajući tu grad ju sasvim jednostrano, po pravilu površno, politički tendenciozno u duhu iredentističkih pretenzija, i svim tim nenaučno. No baš s gledišta takve i tolike potrebe naučnog i kritičkog izdavanja gradje za historiju Istre i Rijeke ne možemo biti sasvim zadovoljni s prva dva sveska »Vjesnika Drž. arhiva u Rijeci«. U prvom svesku naime od ukupnog obima od blizu 370 stranica svega je pedesetak stranica posvećeno gradji, a sav ostali prostor tog prvog sveska ispunjavaju rasprave, odnosno inventari. Od gradje su objavljeni dragocjeni Glagoljski tekstovi iz arhiva osorske općine (str. 174—207) s instruktivnim uvodom (str. 163—172) i korisnim indeksom (str. 208—217). To su tekstovi iz perioda od 1545.—1772. godine, a od ukupno 76 sačuvanih dokumenata izabrano je i ovdje objavljeno 67. Ova će grad ja izvrsno doći i filolozima i za kulturnu i opću historiju. Posebno i za historiju notarijata, a njeno objavljivanje je dokumentarno opovrglo staru laž i mistifikaciju talijanske iredentističke historiografije, koja je tvrdila, da su u osorskom arhivu sačuvana samo 2 (dva) dokumenta pisana glagoljicom!? Treba bezuvjetno nastaviti objavljivanjem ovakve glagoljske gradje sa cijelog kvarnerskog i istarskog područja, te bi u svakom svesku »Vjesnika« trebalo ponešto od te gradje objaviti. Od rasprava se u ovom prvom svesku nalazi opsežna studija dr. I. Beuca Osorska komuna u pravnopovijesnom svijetlu (str. 5—157). Vrlo je dobra zamisao, i neophodna za pravilan arhivistički rad, da se uporedo sa sređivanjem arhiva osorske općine obradi i sam historijski razvoj te komune. Autor je to učinio faktografski iscrpno i savjesno. No njegovo je izlaganje nešto previše razvučeno, a interpretacija bi trebala biti savremenija. Sam pravnoh isto rij ski razvoj nije baš dovoljno objašnjen, pogotovo ne u vezi s općim ekonomsko-društvenim i političkim, raz— 539 —