ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 511

najstarije škole u Zagrebu. Građa svih školskih fondova, koji su pohranjeni u AGZ, teče do 1945., a od nekih prelazi i tu granicu (rasformirane škole do 1956.) Prije škartiranja sva građa, koja je ušla u arhiv, mora biti sređena i popisana. Školstvo predstavlja skupinu fondova, kojima je struktura slična (podskupine u odnosu jedne prema drugima — pučke, šegrtske, građanske, stručne i učiteljske škole, gimnazije) ili ista (fondovi u jednoj podskupini, na pr. sve pučke škole, sve šegrtske škole.

...). . U zadnje vrijeme dosta se pisalo o problematici škartiranja, i svi su pisci smatrali potrebnim, pa i pozivanjem na inozemne autoritete, istaknuti, da je to najteži i najodgovorniji posao. Točno je, da je to najodgovorniji posao, ali isto tako mislim da je i sređivanje jednako tako težak posao. Međutim istakao bih. da je to posao, kod kojega treba isključiti svaku improvizaciju i princip rada »po zdravoj pameti«. Način prilaženja k tome poslu i sam postupak moraju se do krajnjih mogućih granica obrazložiti. Posao škartiranja je na prvom mjestu po svojoj važnosti i stalan zadatak arhiviste pogotovo u arhivima s pretežno novijom građom (zadnjih 100 godina). Zakon nužde visi nad njim kao Damoklov mač. Problem se može predstaviti posve računski.Prateći s jedne strane glavne serije školskog fonda, glavnih imenika gimnazije i s druge strane dnevnika, priručnika i spisa popravnih, dopunskih i razrednih ispita (građe, koja dolazi u obzir za izlučivanje) mogao sam primijetiti, da u 10-godišnjem njihovu razvitku postoji u stalnom povećanju razmjer 1:4 u korist balastâ sa tendencijama, da se u daljem razvoju taj razmjer i poveća. To je i razumljivo, jer kako se povećava i broj đaka u školi, tako raste broj različitih podnesaka t. j. nevažnih spisa, te se povećava volumen pomoćnih knjiga. Baš zbog toga je nerazumljiv apodiktički zahtjev, da se škartiranje vrši samo u arhivskim ustanovama i to povremeno 2 Prije pristupanja škartiranju treba utvrditi: 1. metodu, kojom treba vršiti pregled i škartiranje građe, 2. mjere sigurnosti, koje se moraju poduzeti, i 3: osobe, kojima se može povjeriti taj posao. Metoda se sastoji u odabiranju najprikladnijeg puta za prilaženje k tome poslu i u određivanju pravilnog postupka u radu. Već smo ranije spomenuli, koji uvjeti moraju biti ispunjeni, kada se pristupa škartiranju? U čemu je važnost ispunjavanja tih uvjeta za škartiranje? Ako je neki fond potpun, stvara nam veću mogućnost upoznavanja prave vrijednosti svake pojedine serije i predmeta u njemu. Kod vremenskog raspona za konačno sređivanje ne dolazi u obzir građa či2) Lisac A. Ljubomir, Problematika izlučivanja spisa (škartiranja) kod nas. — Arhivist, Beograd, 1957, sv. 1—2., str. 7.