ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 514

tjednu i datum, predmet po satovima (upisivao se samo predmet, a ne i metodska jedinica) i izostanci. Osim tih i nekih općenitih napomena o vladanju učenika (brblja, smeta obuku.

. .) drugih podataka nema. Drugim riječima, to je bila knjiga evidencije održanih satova, te ima samo vrijednost kao formular. Iz dalja dva primjera vidimo, da je naredbodavac postavio princip: ako su podaci spisa sadržani u glavnoj knjizi ili objavljeni štampom, spis se može uništiti. U zadnjem slučaju nije imenovana građa (poimenično), koja će se škartirati, već se traži suglasnost Arhiva. Da li se i vršilo škartiranje po tim propisima? Uglavnom su škartirani svi spisi, koji se odnose na upis, a u većoj mjeri sačuvani su spisi, koji se odnose na ispite, i to baš iz novijeg razdoblja, poslije izlaženja tih propisa, što znači, ili da propisi nisu poznavani ili da jednostavno zbog nemara spisi nisu škartirani. U sačuvanoj građi fondova u ranijim razdobljima prije 1918. takvi predmeti ne postoje. Kako pak u tom razdoblju nisam naišao na propise, koji govore o škartiranju u školskim registraturama, moglo bi se zaključiti, da su oni škartirani ili na temelju općih propisa o škartiranju, koji su u to doba vrijedili, ili ih je praksa sama odbacila, jer se pokazala potpuna njihova nekorisnost. Dakako, takve zaključke možemo stvarati na fondovima, koji su potpuno sačuvani. Ako smo proučili razvoj školske administracije i ustanovili, što je u kojem razdoblju očuvano, možemo utvrditi, što je praksa poštovala i odredila za čuvanje. Kad pak proučimo, koje podatke sadržavaju odbačeni spisi i knjige, dobivamo kriterij, koji je nastao praksom u izlučivanju spisa. Kada prikupimo sve te podatke, prilazimo i sami upoznavanju uloge i značenja svih vrsta dokumenata ocjenjujući njihovu vrijednost s gledišta: imaju li vrijednost za naučno istraživanje i za poznavanje administracije, a za novije razdoblje, jesu li još potrebni administrativnom poslovanju. Kod školskih spisa treba prosuditi: koje predmete sadržavaju kakvu vrijednost ima taj predmet, da li su podaci tog predmeta sadržani i u glavnim knjigama, da li predmet pripada fondu ili ne (često nalazimo .u spisima dokumente privatnika), da li postoje potpuno isti predmeti u fondovima jednakim po strukturi (na pr. okružnice u svim pučkim školama), da li je predmet trebao biti izlučen po postojećim propisima već u registraturi. Kod knjiga treba razlučiti glavne knjige od pomoćnih, privremenih i knjiga evidencije, zatim koje vrste podataka svaka od njih donosi i njihovu vrijednost, da li se svi podaci pomoćnih knjiga, ili u kojoj mjeri, nalaze u glavnim knjigama, ukoliko se ne nalaze, da li je izvršena njihova rekapitulacija ili se podaci mogu na koji drugi način upoznati, da — 514 —