ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 515

li su trebale biti odbačene prema postojećim propisima u registraturi. Pošto točno upoznamo sadržaj rada i djelokrug škole, možemo procjeniti vrijednost dokumenata, ukoliko se njihovi podaci odnose prvenstveno na osoblje, program rada, rukovodstvo, metode i uspjeh u radu, materijalna sredstva, nadležnost višeg organa i znatnije događaje vezane uz školu. Vrši se pregled svakog dokumenta, no njegova vrijednost leži u povezanosti sa cjelinom, kojoj pripada, i sasvim je pogrešno, ako ga promatramo samo kao izolirani komad. Jedna molba za ispit ili urednona potvrda o plaćanju školarine bezvrijedna je i onda ako se tiče neke znamenite ličnosti. Pošto se detaljno pregleda građa i ocjeni njezina vrijednost, napravi se popis predmeta, koje treba čuvati, i popis predmeta, koji će se izlučiti. Bez takvog pismenog prijedloga, dobro obrazloženog, ne može se pristupiti škartiranju. Rukovodilac ustanove prije donošenja odluke o škartiranju mora ispitati, je li bila dobra metoda kojom se arhivist služio kod svog rada, je li postupak u samom radu bio pravilan, je li obrazloženje potpuno i kome će se povjeriti posao škartiranja. Odluku o škartiranju treba donijeti odmah, i ona treba da je konačna. Privremeno čuvanje izlučenog materijala treba apsolutno odbaciti, jer u praksi više ne će biti moguće da se vraćamo na istu stvar, a osim toga slabi pažnja i osjećaj odgovornosti onoga, tko vrši taj posao, kad znade, da se materijal ne će odmah uništiti. Sam tehnički postupak škartiranja (na pr. razlučivanje spisa po predmetima) školskih fondova, kad su izrađene liste predmeta za čuvanje ili izlučivanje s potrebnim obrazloženjima, mogu da vrše i arhivski pomoćnici, najprije zajedno s arhivistom, koji je dao prijedlog za škartiranje, a ksnije i sami, ali pod njegovom stalnom kontrolom. Ako se radi 0 fondovima jednake strukture (na pr. sve gimnazije) najbolje je, da ih radi više paralelno, svaki svoj fond. Kod ocjene opće vrijednosti građe školskih arhiva treba znati: 1. najveći dio sadržaja građe objavljen je u štampanim izvještajima, 2. građa je prilično ukalupljena, pa dobro proučen sadržaj jednog fonda pruža nam cjelokupnu sliku sadržaja ostalih fondova iste vrste i 3. uglavnom su sadržaj rada i metode u školi bolje poznati iz štampe nego iz građe (naučne osnove, didaktičko pedagoški problemi i t. d.). Zbog toga smatram, da ova građa dolazi tek u drugi plan poslova u arhivu. Zadaci poslije obavljena posla su: 1. popis izlučenog materijala 1 detaljni opis principa i načina, po kojima je vršena škartiranje, 2. komisijski pregled izvršenog posla, 3. učiniti zapisnik o tome, što je napravljeno sa izlučenim materijalom. Ti principi primjenjeni su u nacrtu prijedloga za škartiranje Realke (Realne gimnazije) u Zagrebu za razdoblje od 1854.—1912., koji donosim kao primjer. — 515 —