ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 500

jošte toliko nadničarah nabavilo, a i ne bi se posao isplatio, kad bi se onim osobam, koje su previšje dozvolenje primile, za da im se izdadu na primjer pisma urbarska za vrijeme Marije Terezije, ili drugi administra­tivni spisi, na primjer: kako je Hrvatskoj utjelovljen grad Rijeka i Pri­morje, i zašto — kako je sličan slučaj bio što sam ga u zadnjem izvještaju podneo sa g. Račkim za spise riječke, Torbarom za urbaske, a g. Mesi­ćem za Zrinjske, od kojih svaki tražio je više stotina komada. A sililo je vrijeme, za gg. Račkoga i Torbara, što su spise trebali radi Sabora, a g. Mesić šxo je kasno i prekasno dobio nalog za izrađenje povjestnice Zrinjskoga za njegovu tristogodišnjicu.« 43 ) Ipak, kaže Štriga, iako su re­čeni istraživači imali odobrenje za iznošenje potrebitih im spisa iz arhiva, nisu im davani drugi osim čisto administrativnih spisi; »kralj, pako res­cripts povelje, njekoji važniji listovi, nisu povjereni izvan arkiva, nego su stranom po prenavedenoj gospodi, stranom pak po nami prepisana«. U sedamdesetim godinama 19. stoljeća već je niz domaćih i stranih naučnih radnika koristilo građu Zemaljskog arhiva za svoje rasprave. Odobrenja za rad izdavala im je Zemaljska vlada, obavještavajući o tome arhivara. Evo kratkog pregleda iz god. 1869.—1881.: 5. VII. 1869. — Gustav Wenczel, profesor peštanskog sveučilišta i član Ugarske i Jugoslavenske akademije »prispjeti će u Zagreb, u vrijeme ferijah, i pregledavati spise kameralne, koji su iz Budimpešte godine 1849./50. ovamo dopremljeni«; 44 ) 19. II. 1872. — Radoslav Lopašić, županijski podbilježnik, moli »da smije u Zemaljskom arkivu u svrhu historičkih studijah upotrebiti i po volji prepisivati nekoja starinska povjesna pisma« ; 4 5) 6. IX. 1872. — Ivan Kostrenčić, činovnik C. i kr. dvorske biblioteke u Beču moli, da mu se dozvoli »upotrebiti na znanstvene svrhe spise, nalazeće se u Kr. zemaljskom arkivu, koji se odnose na širenje i ugušen je protestantizma u južnoslavenskih zemaljah, kao također spise odnoseće se na vrijeme od Vaš­varskog mira do drugoga bečkoga opsjednuća«; 4 6) 27. III. 1873. —; Ivan Kukuljević, kao predsjednik Društva za jugoslavensku povjest i.starine, moli »budući da troškom Društva izdaje zbornik najstarijih listina trojedne kraljevine, pod naslovom »Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae«, počam od VI.-ga do XIII. vjeka, te u jedno želi njeke listine u točnih snimcih (facsimile) iz dobe narodne dynastije rečenom djelu priložiti« — da mu se izdadu neke isprave; 4 ") 43) Ovaj pasus je u konceptu prekrižen i zamijenjen drugim, sličnog sadržaja, gdje se između ostalog za rad Mesićev veli: ». . .prem je g. prof. Mesić previšju dozvolu dobio, da mu se spisi izvan arkiva povjere, to ipak nije ravnateljstvo ovog zemaljskog ureda moglo prerečene spise izvan arkiva povjeriti stoga, što su to sama prevažna dokumenta bila, kao što su rescripti, povelje, đonacie itd, već bi g. prof. Mesić svoje djelovanje u Zem. arki­vu prisiljen obaviti; koji same rescripte, povelje, donacie itd. za priređivanje životopisa Zrinjskoga trebao. Pa budući da je takovih sijaset bilo i vremena zadosta ne bi bilo, da bi uzmogao bio do opredijeljenoga roka svečanosti obaviti, to je bio prisiljen prerečeni g. Mesić djelovati u Zem. arkivu. pod nadzorništvom. . .« 44) Reg. DAZ 18/1869. 45) Reg. DAZ 28/1872. 46) Reg. DAZ 28/1872. 47) Reg. DAZ 11/1873. — 500 —

Next

/
Thumbnails
Contents