ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 499

kladne sobe u banskoj kući ili kojoj drugoj zemaljskoj (državnoj) zgradi. Osim samih spremišta za arhivalije, trebale bi još tri radne prostorije: jedna za arhivara, druga za ostalo osoblje arhiva, a treća za čitaonicu (»za radnju osobam upotrebijujućim arhivalija«). Pravila, koja je Namjesničko vijeće 24. IX. 1867. dostavilo Arhivu, o načinu kako će se zainteresirane stranke koristiti arhivom, sadržavala su pet točaka: 1. Pristup u Arhiv i ugledanje te upitanje arhivnih spisa dozvoljuje se privatnim osobam isključivo po predsjedništvu ovoga Kr. nam. vijeća, te je bez ove dozvole svakom zabranjen. 2. Osobe, kojim se taj pristup dozvoljuje, vlasne su u prisustju i uz nadzor ravnatelja pretražiti i ispitati arhivalne spise, nu nisu vlasne takovih spisa sa sobom ponašati. 3. Od spisah, koji se pojedinim učenjakom za bud kakovu znanstvenu svrhu potrebnim čine, imadu se istim na zahtjev, nu bez kakove budi pisarske budi biljegovne pristojbe, od ravnateljstva arhiva vjerodostojni prepisi izdati. 4. Svi sada u privatnih rukuh nalazeći se spisi imadu se od istih s rokom od 14 danah natrag potražiti, te ob uspjehu ove potrage do mjesec dana izvijestiti. 5. Ravnateljstvo Arhiva imat će izvan toga iz knjige reversalne također i one oblasti izvaditi, koje priopćene im spise ne povratiše, iste na povratak pozvati, te ob uspjehu do dva mjeseca posebno ovamo izvijestiti.

41

) Na ovaj dopis odgovorio je Štriga opširno već 11. X. iste godine.

42

) U prvom redu napominje on, da nikakovi spisi nisu privatnicima u ruke dani uz potvrde, a da ih ne bi on u roku unapred određenom natrag zahtijevao i dobio. Ako su pak prije njega kakvi spisi bez reversa izdani, to on ne može znati. Tako, da se i dosad radilo po propisima točke 1. i 2. pravila. U vezi sa trećom točkom, odgovara Štriga: »Što se tiče 3.e točke previšnjeg naputka Namj. vijeća — taj se stranom dade izvesti, stranom pako je nemogućan. U prvom slučaju je izvedljiv, ako kakva strana ili domaća osoba dobije previšnje dopuštenje, da joj se ovaj ili onaj reskript, povelja ili sličnih važnih spisa i više izdade; takovi se tada, ako ih je u malom broju mogu prepisati i vjerodostojno bez ikakova troška izdati po osoblju Zem. arkiva. Nu dočim ih imade množina, kao što je takovih slučajevah već bilo, onda se moradu sposobne osobe najmiti ili po dotičniku ili po uredu, za da se posao može u vremenu obaviti, a dotičnik troškove namiriti. Ovako je i do sada slično poslovanje vođeno...« Daleko veću teškoću, po navodima Štrige, predstavljaju slučajevi, kad nekoj stranci, bilo upravnoj oblasti ili privatnom istraživaču, treba množina materijala; kad se dakle ne radi o pojedinoj ispravi, reskriptu, povelji, donaciji, već o nizu administrativnih spisa. Kao primjer iznosi Štriga rad Franje Račkoga na istraživanju spisa u vezi s »»riječkim pitanjem« ili prof. Mesića na obradi građe o Zrinjskima: »Što se pak tiče druge strane, mnijem, da joj nije moguće zadovoljiti, a zato, jer da bi se 41) Reg. DAZ 27/1867. 42) Reg. DAZ na 27/1867; na sam dopis Namj. vijeća stavio je Striga svojeručnu opasku »Na prenapomenuti naputak VKNV čast mi je primetiti — da se ni do sada nije drukčije postupalo, a i da i nije previšji naputak prispeo, bi se isto tako i ubuduće postupalo.« — 499 —