ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 495

Miškatović se brinuo da osigura Arhivu vrsno osoblje. U vezi s pitanjem, da li bi naumljena koncentracija županijskih arhiva zahtijevala povećanje arhivskog osoblja, odgovara Miškatović, da ga je nedavno imenovani sveučilišni profesor historije Tade Smičiklas obavijestio »o svojoj stalnoj namjeri, da će u prostih urah svoje učenike upoznavati sa disciplinarni, koje su usko spojene s arkivalnom strukom. Upućeni po njem učenici, rado će za malu nagradu u Zemaljskom arkivu djelovati za ono vrijeme, dok se arkiv preuredi i s nova uvrsta.«

29

) O postojećem pak osoblju navodi, da je u Arhivu osim njega sad samo još pisar Belošević, jer se Štriga drugim poslovima bavi, te bi najbolje bilo namjestiti ga na novostvoreno mjesto putujućeg učitelja. Na njegovo mjesto pristava trebao bi doći Belošević; a što se tiče na taj način upražnjena mjesta pisara, predlaže Miškatović: »Sve dobro razmislivši, držao bih, da se umjesto pisara imenuje drugi pristav, čovjek mlad, koji je svršio više, s arkivalnom strukom spojene nauke, i položio ispite, kako bi se za rana ovoj struci posvetio, praktičnim radom u arkivalnoj struci savršenost dokučio, te postao naravni kandidat za službu arkivara i počeo onu sretnu periodu, gdje bi svaki arkivar mogao za nasljednika sebi odgajati strukovnjaka«. O problematici koncentracije županijskih arhiva bit će dalje govora. U jednom kasnijem dopisu Miškatović daje zanimljivo mišljenje o prelasku spisa iz registratura u arhiv.

30

) Registrature ne mogu vječno čuvati spise, već treba nakon određenog roka izvršiti pregled, pa što može» bilo upravi, bilo historiji ili razlaganju kulturnog razvoja poslužiti«, da se preda u arhiv, a ostalo škartira. U pogledu roka ne slažu se stručnjaci, no najpoznatiji — kaže Miškatović, uzimaju trideset godina kao granicu među registraturnim i arhivskim karakterom spisa. Primjenjujući to na onovremene domaće prilike iznosi Miškatović: »Povodeć se za tim, kod nas bi se imali u Arhiv prenijeti spisi oni, koji ispred 1850. godine u registraturi nalaze, kašnji pako spisi, osobito oni iz dobe od godine 1850. do 1861. imali bi još koje vrijeme ostati u registraturah, jer je to ona doba, u kojoj ima svoj začetak moderna uprava Hrvatske, u kojoj su provrvile upravničke naredbe, koje i danas imaju svoju valjanost i dotle će ju zadržati, dok ih suvišnima ne učini do potpunosti dotjerana ustavna uprava i ustavno zakonarstvo«. No osnovno je pitanje za napredak Arhiva proširenje sadašnjih ili osiguranje drugih prostranih prostorija. Ako se to ne uradi, ostat će Arhiv »i unaprijed mrtvi grob za mrtve papire, bez ploda, bez interesa za narod, za njegovu upravu i kulturu. Jedva kadšto zavrnuti će ovamo kojigod domaći ili strani znanstvenik, da mu uzbuni počivajući prah i protisne nepoznatoj i neopaženoj knjigi koje bilo abstraktne, narodnomu životu besplodne doktrine i misli.«

31

) 29) Reg. DAZ 35/1882. 30) Reg. DAZ 36/1882. 31) Reg. DAZ 35/1882. — 495 —