ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 176

vidi q'elina dnevnika i način kako ga je autor redigirao i što je sve unosio u svoj dnevnik, a uočavaju se i neki važni popratni događaji iz odnosnog perioda u jugoslavenskim zemljama, među Ikojima je osobito važna velika vojna pobuna u Mostaru 10. februara 1918. Izvjesnu dopunu ovim Sarkotićevim materijalima čini pismo (br. 7) upućeno mu od nepoznatog nam političkog ili vojnog rukovodioca iz Beča. Od izvještaja pojedinih ratnih jedinica objavljen je u ovom izboru (br. 2) eomo onaj zapovjednika ratnog broda »Kaiser Karl VI.«. Zato su međutim objavljeni vrlo opširni izvještaji, s opširnom dokumentacijom i prilozima, Zapovjedništva flotile krstaša i Zapovjedništva ratne luke u Hercegnovom. Oba izvještaja nastoje da dadu zaokruženu sliku cjelokupnog zbivanja u toku ustanka, a kako su razrađeni 'kronološki, to u mnogome pomažu točnoj vremenskoj rekonstrukciji svih važnijih događaja od izbijanja do .ugušenja ustanka. Izvještaj zapovjednika flote u Boki Kotorskoj kontraadmirala Aleksandra Hanse (br. 3) predstavlja obiman i iscrpan izvor, ne samo svojom opširnošću i sa svojih 19 priloga, već i nizom karakterističnih detalja koje donosi. Tako se npr. iz njega lijepo vide manjkavosti u organizaciji ustanka i izvjesna naivnost ustanika, koji nisu odmah prekinuli telefonske i telegrafske veze kontraadmirala Hanse sa Zapovjedništvom ratne luke u Hercegnovom i sa Zapovjedništvom flote u Puli; nisu spriječili da admiralovi povjerljivi ljudi onesposobe radiotelegrafske uređaje velikog odašiljača na »St. Georgu«, kojima bi se ustanici bili mogli poslužiti za emisije na veće udaljenosti, a kasnije nisu bili u stanju da poprave taj odašiljač; tek su od 2. II. uspostavili ustanici svoju kontralu nad telefonsko-telegrafokim vezama admiralskog broda »St. Georg« s kopnom. Nadalje je i iz ovog izvještaja uočljivo oklijevanje i neodlučnost rukovodstva ustanka; zatim, obostrana taktika pregovaranja i dobivanje na vremenu u očekivanju pomoći; pokušaj povezivanja ustanika s ratnim zarobljenicima, Rusima i Crnogorcima, smještenim u Boki Kotorskoj, što međutim Zapovjedništvo ratne luke uspijeva da onemogući; konačno, taktika admiralovog štaba da pokušava suprotstavljati Nijemce i Mađare slavenskim i talijanskim mornarima. Vrijedno je još spomenuti da i kontraadmiral Hansa također spominje utjecaj »socijalističkog pokreta za mir« na ustanike no da težište stavlja ipak na »češki« utjecaj; on ocjenjuje da se u početku radilo samo o »demonstraciji«, 'koja da se kasnije pretvorila u pravu »pobunu«, okrivljujući za to vođe ustanka, »koji da su tek kasnije otvoreno istupili. Jednako su zanimljive njegove konstatacije o tome da je civilno pučanstvo u Boki Kotorskoj »fraterniziralo« s ustanicima pokazujući da »antidržavno misli«, a pogotovo treba naglasiti admiralovo priznanje da je flota bila »ein kranker Körper«, za kojega on opet naivno misli da mu je stanje sanirano eliminiranjem »sumnjivih« članova posade nakon ugušenja ustanka. U izvještaju zapovjednika ratne luke Hercegnovi v. Guseoka (br. 4) data je još detaljnija kronologija događaja, a ujedno i dabar pregled mjera koje su poduzimane protiv ustanika, jer su sve te mjere, određivane sa strane generala S. SarkotLća, Zapovjedništva flote i Vrhovne komande, provođene preko Zapovjedništva ratne luke u Hercegnovom. Priložene skice položaja, uz ovaj izvještaj, dobro ilustriraju tok i vrstu tih vojnih mjera ikoje su poduzimane protiv ustanika. Kod ovog izvještaja karakteristična je uvodna ograda kojom zapovjednik ratne luke izjavljuje, da ne će ulazM u pitanje uzroka ustanka, njegove povezanosti s inozemstvom i sa socijalno-političkim