ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 159

među njima razmirice, osobito opazili smo mržnju na župnika, poznatog frankovca. Još smo im preporučili da taj odbor ako hoće neka prošire, da ne mora bili stalan broj 8 ima mjesta svim našim poštenim ljudima samo nek se slože i nek bude mir. Kod kuće daljnja organizacija straže, svečana zakletva straže i odbora u crkvi, svijet pomalo dobivao povjerenje, pozvali novu skupštinu i proširili odbor od 12. na 26. lica, uveli stražarenje po selu u ime Narodnog vijeća, preuzeli poštu, bivšu državnu šumariju, željeznicu, skinuli madjarske natpise i na stanici izvjesili našu zastavu postavili stražu na kolodvoru, opća tužba na općinski odbor i na činovnike, sazvali javnu skupštinu, izabrali novo općinsko zastupstvo i nove činovnike, izabrani bilježnik je i onako naš stalni bilježnik koji je bio radi bolesti do travnja 1919. na dopustu a blagajnik nam je domaći čovjek sa ispitom koji se je vratio iz vojničtva, sve teče u miru i dostojnom redu. Seljaci u odboru pokazuju i odvažnosti i volje urediti svoje stvari. Najteže je bilo da se je u daljnjoj okolici počelo pljačkati i zavladao anarhizam i bezvladje, u Vinkovcima i Osijeku vladaju nemiri, željeznice obustavljene, nikakovih novina, iz Zagreba nema potvrde od Narodnog Vijeća, upute samo telefonom pa su mnogo puta bile vrlo različite, prepušteni smo bili sami sebi, oblasti prestale djelovati, oružnici također, sad nam je bio jedini cilj svima sredstvima očuvati u narodu mir. Po podne na Svisvete otišli u Raj evo selo i Podgajce da tamo pozvani, organiziramo. Kiša blato. U Rajevu selu našli skupljen narod pred općinom i oni baš taj čas proveli organizaciju, pozvali nas da ipak govorimo narodu. Govorio naš poslovođa, tumačio kao u Drenovcima, jer se i tu opazilo odmah nekakovo nezadovoljstvo, da biraju u odbor ljude u koje imaju povjerenja jer samo tako će biti moguće očuvati mir i red i t. d. Kad je svršio nastala silna vika »Naši su nas prevarili, izabrali kog su oni htjeli, samo popove i stare vijećnike koji se nikada za nas brinuli nisu, za vrieme rata bavili se samo švercova njem, kazali smo da ako nisu zadovoljni da biraju kod oni hoćedu, jer samo to je u njihovom interesu. Odmah nahrupili u općinu izabrali novi odbor, maknuli popove i šumare, stare vijećnike a za karakteristiku ostavili svoga učitelja i bilježnika, vox populi

... U Podgajcima dočekao nas skupljeni narod, lijepo saslušao i oduševljen slobodom izabrao odbor, sve samo mlađe ljude, opazili smo mržnju na bilježnika, koji je za par dana i utekao, obratili se na nas pa smo im poslali jednog našeg bivšeg opć. pisara koji ima ispit i koji je kod njih bio pisarom, da im kao maloj općini poslove vodi. Kod kuće našli poziv majora Bosnića iz Vinkovaca, da idemo u Županju i Bošnjake jer da tamo vladaju nemiri i pljačkanja. Pozvali Soljance i Drenovčane da idu s nama, Soljanci nisu mogli, jer još nisu bili sasma organizirani a iz Drenovaca došla četiri oružnika i dva privatnika iz Brčke. Petnajest kola sa preko 70 oboružanih momaka naše straže otišli u Bošnjake. Već pred Bošnjacima jer smo poslali izvidnicu, došla pred nas kola sa par Bošnjačana pa nam javili da se je baš sad pljačkalo, ali da su zlikovci čuli za nas i bježe prama šumi, crkvu da su pokrali i oneredili se u njoj, na kraj sela skinuli se s kola pa pješice kroz selo, Bošnjačani nisu znali tko