ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 160

smo, pa kad su saznali pozdravljali nas kao osloboditelje, žene nas blagoslivale, vođu straže satnika Stelcera, grlili i ljubili dali smo bubnjem dozvati narod pred općinu, gdje je naš poslovođa rastumačio položaj, događaje u zemlji osobito u Zagrebu u saboru, proglasio naredbu bana o prijekom sudu, pozvao ih da se organiziraju da im se takova sramota više ne dogodi, da tako veliko i čisto domaće selo par zlikovaca i cigana natjera u strah, da im crkvu koju oni osobito poštuju okradu i onerede. Narod oduševljeno pozdravio razlaganje odmah izabrali odbor iz svakog sokaka izabirali, ovog hoćemo to je naš čovjek a ovog opet ne ćemo i ovdje su svoga bilježnika izabrali u odbor. Sad su već cigani počeli voziti ukradene stvari župniku, naša straža uhitila nekoliko zlikovaca za koje su mnogi rekli da su to bili kolovodje, mi smo pozvali izabrani odbor pred cjelim narodom da od najviđeniji i poštenih ljudi sastave sud i kako budu zlikovcima sudili, da ćemo mi odsudu izvesti, pitali našu stražu da li su voljni odsudu izvršiti, a jednoglasno izjaviše da će onoga kojega Bošnjačani odsude kao zlikovca, makar na licu mjesta odmah ustrijeliti. Mi bi ovdje sigurno prekoračili svoj djelokrug, ali vjerujte u onoj situaciji, kad je prietila opasnost cijeloj nam zemlji da njom zavladaju anarhizam i razni zlikovci, nismo mogli pitati za kompetencije jer smo osjećali za pravo, kad nam susjednim bratskim selom harače zlikovci, kad oni izaberu sud priznatih i poštenih domaćih ljudi a ti po svojoj savjesti sude makar na smrt, mi bi odsudu bez premišljanja izveli u najboljoj vjeri da činimo dobro, jer samo čvrstom rukom može se lokalizirati požar bune i pljačkanja inako će nam zahvatiti cjelu zemlju, mi čekajuć oblasti i paragrafe, ne ćemo moći požar utušiti. Bošnjačani su ali zaključili, da za sada svima praštaju, jer smatraju da su bili zavedeni, ali ako se u buduće što dogodi da će suditi najstrože. Opljačkani su bili čifuti i razni ratni gulikože i župnik, pa smo vidili da nije u narodu za tim velika žalba, jedino crkva a tu nisu mogli izlučiti, pa nek se prosti. Odavde odvezli se u Županju, baš stigli na konstituiranje i zakletvu izabranog odbora, kotarska oblast i općina nisu uredovale, rekli su nam da je predstojnik utekao u slami na jedan stan a kasnije u Retkovce, pristav da je utekao u Vinkovce ili Zagreb. Odbor Župan j ski, pozvao nas je u kotarsku oblast u odboru bio je kot. pristav Dr. Dolušić, koji je jedini ostao u mjestu, pitali su nas, što imaju dosada rade i kako mi postupamo, pristav nam veli da si već nedjelju dana tare glavu pa se ne može snaći, razložili smo im da nam je glavna zadaća svim sredstvima očuvati mir, prekinuti sa svim starim omraženim načinom postupanja i uredovanja, raditi sve temeljem volje naroda, jer samo tako je moguće očuvati mir, narod mora da vidi makar i u malom promjenu na bolje, preporučili smo im da u ime i za Narodno vijeće preuzmu sve bivše zajedničko u svoje ruke, da na to u narodnom interesu paze. Međutim je odio naše straže otišao ciganima i našao tamo krevete do grede, u svakom krevetu leži bolestan ciganin pa zaklinje da ga se ne dira, kad su ih pcbacali dolje, sastojao se krevet iz 10.—15. vreća brašna, cijeli tavan, sanduci i ormari sve je to puno bilo brašna sapuna i koje čega što su pokrali iz vagona na kolodvoru, naša straža odmah dala prezat njihove konje u kola, pa vozi sve u općinu bila je čudna povorka od nekih 10.—15. kola punih vreća, a po blatu vodi i vuče konjica ponizan, poderan i desperatan ciganin, plašljivo gleda oda-