Bács megyei püspöki körlevelek, 1929

8

nadvladati. I tebi ću dati ključeve Kraljevstva nebeskoga. Pa štogod svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebesima; i štogod razriješiš na zemlji, bit će razriješeno i nu nebesima(Mat. 16, 18. 19.) 1 ovo je još rekao Isus Petru Apostolu : „Šimune, Šimune, ja sam se molio za tebe, da vjera tvoja ne oslabi, i ti obrativši se utvrdi braću svoju!“ (Luk 22, 31. 32).

Jasno je dakle, da Petar u svom vidljivom djelovanju zastupa Spasitelja svijeta Isusa Krista i da je on temelj Crkvi, i da ima ključeve Kraljevstva nebeskoga, i da je njegova zadaća, da utvrđuje svoju braću u vjeri i da pase janjce i ovce, to jest čitavo stado Kristovo. A kako je Crkva određena da traje od pokoljenja do pokoljenja, ,,u sve dane do konca svijeta“ (Mat. 28, 20.), to ona ne može da bude ikada bez one glave, koju je Isus označio i odredio, da vlada i upravlja Crkvom Njegovom. Petar je umro kao rimski biskup. Papa, rimski biskup, nasljednik je Petrov na njegovoj biskupskoj Stolici. U saboru Efeškom god. 431. poslanici Papini potvrđuju stvorene zaključke sabora uz javnu i svečanu izjavu: „Nitko ne dvoji, i u sva vremena bilo je poznato, da su ključevi Kraljevstva nebeskoga i vlast odrje- šivati i vezati bili od našega Gospodina i Spasitelja predani blaženomu Petru, Prvaku i Poglavaru Apostola, stupu vjere, temelju Katoličke Crkve. Sve do dana današnjega i u sve vijekove živi Petar i sudi u svojim nasljednicima.“

A današnji Papa Pijo XI., upravo kao i sveti Petar, jest Namjesnik Isusa Krista, jest određen da nastavlja i ovjekovječuje u čovječanstvu Kristovu službu i Kristovo božansko djelo. I baš zato smo mi, predragi u Kristu, dužni da iskazujemo Sv. Ocu Papi poštovanje i poslušnost kao nijednomu čovjeku, jer je Sv. Otac kao Namjesnik Gospodina Isusa Krista po dostojanstvu i vlasti pred svim ljudima.

A Papa je još i Otac, Sveti Otac, zajednički Otac svima pastirima i vjernicima.

Čitav svijet zove Namjesnika Kristova na zemlji Papom. A riječ Papa znači Otac. 1 ovo ime ide punim pravom Namjesnika Kristova na zemlji. On je Otac naš, jer je vidljiva glava velike Kristove obitelji. Vrhovna vlast nad svim milosnim dobrima Crkve u njegovoj je ruci. Glavna pak svrha svake vlasti u Crkvi Kristovoj ide poglavito zatim, da se dušama našim daje, razvija i utvrđuje duhovni, svrhunaravni, Božanski život milosti. Zato mi onog svećenika, koji nas je krstio, koji nam u sv. ispovijedi oprašta grijehe, koji nam dijeli sv. pričest, koji upravlja dušama našim, s punim pravom zovemo ocem, duhovnim ocem. Ali on svoju službu, po kojoj postaje duhovni naš otac, vrši samo po vlasti, koju je primio od svoga biskupa. I biskup je dakle duhovni otac i svih svećenika i svih vjernika u čitavoj svojoj biskupiji. Ali biskupe postavlja Papa, i samo s Papom ujedinjeni i o njemu ovisni biskupi vrše u Katoličkoj Crkvi svoju uzvišenu službu, po kojoj postaju duhovni oci naši. Zato neovisno od Pape i vrhovne vlasti njegove, nema duhovnog očinstva u Crkvi Katoličkoj. Papa je dakle kao namjesnik Krista i vrhovni glavar Crkve katoličke, otac svih glavara i svih vjernika, i izvor svakoga duhovnog očinstva, te ga zato kršćani

od najstarijih vremena zovu ne samo Otac, sveti Otac, već i Otac otaca, te nema nauke, koja bi bila u svako vrijeme odrešitije ispovijedana u Crkvi Katoličkoj.

1 stoga mi, predragi u Kristu, ljubimo Svetoga Oca Papu, i mi Ga štujemo, i mi Ga slavimo, i mi Ga slušamo, i mi smo Mu kao djeca vjerni, odani i zahvalni. Njemu Ocu, Svetomu Ocu, Ocu otaca.

Sv. Otac Papa jest i Učitelj, najviši Učitelj Crkve. U osobi sv. Petra rekao je Spasitelj svakomu njegovu nasljedniku, svakomu Papi do konca svijeta: „Pasi ovce moje“ i „ja sam se molio za tebe, da vjera tvoja ne oslabi, i ti obrativši se utvrdi braću svoju!‘,

Sv. Otac Papa jest nepogrješivi Učitelj, kada govori sa Apostolske Stolice, ex Cathedra, to jest, kada kao najviši Učitelj i Pastir Crkve odlučuje za svu Crkvu o vjerskim i ćudorednim naukama. Ovo je nauka svih crkvenih Otaca i Učitelja. Nauka sv. Ire- neja, sv. Ciprijana, sv. Augustina, sv. Petra Krizologa. Nauka općih crkvenih sabora u Efezu, u Kalcedonu, u Carigradu, u Lateranu, u Florenci, u Lionu, u Vatikanu. Na crkvenom saboru u Vatikanu god. 1870. b la je ova nauka svečano proglašena kao članak vjere.

Naš Spasitelj, nevidljivi Glavar Crkve, morao se je pobrinuti, da najviši Učitelj u Njegovoj Crkvi ne može zavesti Njegova stada u zabludu. I Krist je dao sv. Petru i njegovim nasljednicima dar nepo- grješivosti, da uvijek blagoslovljeno pasu njegovo stado po pašnjaku čistoga Božjega nauka. Rekao je Krist Petru^ i u Petru svima njegovim nasljednicima: „Šimune, Šimune, ja sam se molio za tebe, da vjera tvoja ne oslabi, i ti obrativši se utvrdi braću svoju!'

I stoga ćemo mi, predragi u Kristu, govoriti o svakom Papi i o današnjem Papi Piju XI. onako, kako su to god. 1862. u Rimu sabrani biskupi govorili Papi Piju IX.: „Ti si nama Učitelj zdravoga nauka. Ti si središte jedinstva, Ti si čovječanstvu neugasiva luč upaljena od Božje Mudrosti. Ti si stijena i temelj Crkvi, koje paklena vrata ne će nikada nadvladati. Kad ti govoriš, slušamo Petra. Kad Ti odlučuješ, slijedimo Krista."

I tako smo čuli ono, što je poglavito o Sv. Ocu Papi uopće. A prilikom Zlatne Mise današnjeg Sv. Oca Pape Pija XI. treba da čujemo makar nešto o tom uistinu velikom Papi, o tom divnome mužu Providnosti Božje.

II PAPA PIJO XI.

Jest, Providnost Božja dala nam je u ova danas tmurna i burna vremena Papu, kakvoga smo samo mogli poželjeti svetoj Crkvi.

Rodio se Sv. Otac Papa Pijo XI. dne 31. svibnja 1857. u gradiću Desio kraj Milana. Otac mu se zvao Franjo Ratti, a majci mu bilo ime Terezija. Odmah drugi dan iza rođenja bio je kršten i dobio na krštenju ime Ahil.

Mali Ahil Ratti svrši osnovnu školu u svom rodnome mjestu Desio. Gimnaziju izuči u nadbiskupskom sjemeništu kod Sevesa i u Monci. Bogosloviju je učio najprije u Milanu, zatim u Rimu na Gregorijanskom sveučilištu. Dne 20. prosinca 1879. bio je zaređen za svećenika, a sutradan 21. prosinca imao