Bács megyei püspöki körlevelek, 1929
9 je svoju Mladu Misu u prekrasnoj rimskoj crkvi sv. Karla Boromejskoga na Korzu. Kad je mladi Ahil Ratti svršio u Runu svoje bogoslovske nauke sa doktoratima iz crkvenog prava, iz filozofije i teologije, vrati se natrag u Milano, gdje je bio najprije duhovni pomoćnik, a onda profesor na bogosloviji. Ali Providnost Božja voli da velike ljude stavi u samoću, da tu polako dozriju, prije nego ih pošalje u veliki svijet. 1 god. 1888. bio je mladi doktor Ahil Ratti imenovan činovnikom velike Ambrozijanske Biblioteke u Milanu. Od god. 1907. bio je prefekt Ambrozijane. U Ambrozijani istakao seje Ratti svojim učenim djelima kao jedan od najvećih svjetskih učenjaka. Ali u p'sanju učenih knjiga nije dr. Ratti zaboravio na sveti rad dušobrižnički. Svoje slobodno vrijeme upotrebio bi za svakovrsno dušobrižništvo u Milanu. A sav umoran od književnog i dušobriž- ničkog posla potražio bi okrepe svome duhu i tijelu u lijepoj prirodi Božjoj, na bregovima u Alpama, na suncu Božjem. U jednoj privatnoj audijenciji ovako se je Papa Pijo XI. izjavio o prirodi Božjoj i bregovima: „Ja volim visoke bregove. Tamo na visinama može se tako dobro upoznati veličina i svemoć Božja. Jedanput sam se na jednom visokom vrhuncu susreo sa turistom, baš kad je iza gora izlazilo zlatno jutarnje sunce. Obojica smo bih duboko uzbuđeni. A turist, koji je bio izgubio svoju vjeru u Boga, uzdahnu ganut: Ah, ovdje se čovjek mora Bogu pomoliti 1 I mi smo obadva klekli na goli kamen, i hvalili smo Boga u Njegovim divnim djelima." A Providnost je Božja vodila našega Ahila Rattija na jedan vrhunac, koji nadvisuje i najviše bregove na zemlji. Zato ga je vodila i podizala od stepena do stepena. da ga tako upozna sa svim onim što je stajalo dolje pod njim. G. 1914. postade Ratti prefektom Vatikanske Biblioteke, koja ga uvede u neizmjerno blago učenosti. Kao prefekt Ambrozijanske i Vatikanske Biblioteke obišao je u naučne svrhe južnu i zapadnu Evropu. 1 Providnost ga, iza 4 godine rada u Vatikanskoj Biblioteci šalje na istok i sjever Evrope. G. 1918. postade on apostolski vizitator, a god. 1919. nuncij u Poljskoj. Onda su bili teški dani iza strahovitog svjetskog rata. Zadaća nuncija Rattija bila je veoma mučna. Ali ju je on svršio najspretnije. Ruka Božja vodi ga jednako dalje. Već iza dvije godine (u lipnju g. 1921.) mora on da se popne pred sam vršak najvišega brijega. Imenovan bi nadbiskupom i kardinalom u Milanu, da se kao takav upozna i sa dužnostima biskupskim, pa da onda kao Biskup biskupá mogne se uspješno brinuti za sav- kolik kršćanski svijet. U to kratko vrijeme svojega biskupovanja u Milanu stekao je glas velikoga biskupa na nadbiskupskoj Stolici sv. Ambrozija. On otvori u Milanu i katoličko sveučilište. U svom govoru, kad je otvarao ovo sveučilište, razvija svoju ponajdražu misao : jedinstvo među znanošću i vjerom, među Stvoriteljem i stvorenjem. „Svako stvorenje", rekao je nadbiskup-kardinal Ratti, „uzdiže i traži, da se sjedini sa svojim Stvoriteljem. . . A Presveto Srce Isusovo jest pravo vrelo toga ujedinjenja i života božanskog i čovječanskog." I stoga kardinal Ratti posvećuje katoličko sveučilište u Milanu Božanskom Srcu Isusovu. Tako je kardinal Ratti svakom teškoćom i svakim radom u životu bio pripravljan za svoju najveću zadaću i službu. On gorljiv dušobrižnik, izobražen na raznim crkvenim poljima, on gotov učenjak i prokušan diplomat, on razborit i s visinom pogleda, on je doista muž Providnosti Božje za naša danas teška i velika vremena. On je čovjek Božji na putovima Božjim. Dne 6. veljače 1922. bio je kardinal Ratti izabran za Papu pod imenom Pape Pija XI., a 12. veljače okrunjen je u crkvi sv. Petra papinskom trostrukom krunom tiarom. Otad upravlja Papa Pijo XI., kao vješt i snažan kormilar, mudro i sigurno lađicom Petrovom. Geslo mu je papinsko: ,,Pox Chrisli in Regno Christi“ — „Mir Kristov u Kraljevstvu KristovuOn je Apostol Kristove Božanske Ljubavi. Njegova je riječ besjeda jednog vladara, pred kojim se sa udivljenjem i strahopočitanjem pregibaju svi današnji mogućnici. Slabi i siromašni upiru u Njega svoje zaplakane oči pouzdano i zahvalno. Njegovo je prijestolje postalo jedno utočište svemu danas čovječanstvu, čovječanstvu, koje je danas zapalo u duboku nevolju. Njegovo je apostolsko djelovanje veliko i visoko do neba. Papa Pijo XI. shvatio je do u tančine svoju vlast, vlast, koja siže od zemlje do neba. Samo je šest godina prošlo od Njegova izbora za Papu, i već su tu tolike ustanove i toliki spomenici Njegova papinskog apostolskog rada, da mogu ispuniti jednu čitavu povijest i najduljeg vladanja na Stolici Petrovoj. Sa uzvišenim Papom Pijom XI. uspelo se je Papinstvo do na vrh svoje visine. Ono je postalo vladarom duša kao malokad prije. Pored svih bezbrojnih poteškoća misijsko je djelo Pape Pija XI. neizmjerno i najplodnije. Ustanovom blagdana Kristova Kraljevstva Papa Pijo XI. u sve vijekove propovijeda mir Kristov u Kraljevstvu Kristovu. Bez Krista, veli Pijo XI., nema u svijetu reda i mira. Kad zavlada svijetom Krist Kralj, onda će procvasti u svijetu mir i svako blagostanje. U nikom drugom nema spasenja: jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima, u kojem bismo se mogli spasiti, osim Isusa Krista. (Dj. Ap.4, 12.) I Papa Pijo XI. u sav glas apostolski propovijeda jedinstvo Crkve svim kršćanima ocijepljenim od Svete Apostolske Stolice. Zove ih sve Papa kao pravi Domaćin na Gozbu Ljubavi Kristove: „Dođite, jer je već sve gotovo! “ (Luk. 14, 17.) I Papa Pijo XI. jednako zove sve katolike svjetovnjake, da se svojski prihvate suradnje na Njivi Gospodnjoj. Svi katolici, muško i žensko, imaju upravo dužnost, da surađuju pod vodstvom Crkve u Evanđelju Kristovu. Da revnuju i rade za pobjedu Kristovih načela, za katolički život u obitelji i društvu. Neka zavladaju u svijetu načela pravde i ljubavi, načela vjere u Krista. To je pobjeda naša. A to sve — ističe Papa uvijek — izvan i iznad svih političkih stranaka. Ljudi Božji moraju biti ljudi sviju. Ovu, Papi Piju XI. ,,predragu Katoličku Akciju ‘ promiče i preporučuje on svakom danom prilikom. Svima katoličkim svjetovnjacima jednako poručuje
