Bács megyei püspöki körlevelek, 1924

- 22 qui optimus et iucundi saporis esse dicitur, erit communis cum peregrinatoribus III. classis.)

Reditus verosimiliter per navigationem fit via Ancona — Fiume cum fortuita excursione in Loretto. Qui autem Neapolim proficisci vellent, in Italia via ferrea sequentibus favoribus fru- entur:

Pro 400 personis (pro completa ferrea garnitura) 50V0.

pro 50 personis (pro separato curru) 40°/opro singulis personis vero 30Vo pretii vecturae remittetur.

Documentum itinerarium requiretur, ast verosimiliter in forma sic dicti collectivi documenti, quod pro pluribus (15—20) personis editur. Hac de re et aliis nunc ambiguis Venerabilem Clerum commodum certiorem reddo.

Praenotationem ad iter Romanum tam sacerdotum quam fidelium Officia Parochialia post publicationem Encyclicae Jubilaei .statim inchoent et quavis hebdomada insinuent Cancellariae Administraturae Apostolicae. In his recursibus significanda sunt sequentia: nomen, aetas, status, classis, qua pergere velit utrumque reflectat Romae ad victum. Aetate provecti, infirmi et impuberes intra 12 annos nequeunt venire.

Praenotatio circa 3—4 hebdomadas durabit.

Suboticae, die 13. Dee. a 1924.

PIO BISKUP, Sluga slugu Božjih

svim Kristovim vjernicima koji budu čitali ovo pismo, pozdrav i Apostolski blagoslov!

Beskrajno milosrđe Božje uzima Crkvu, kao uzor, kad bez prestanka ide zatim, da nekim osebujnim načinom i putem na okajavanje grijeha i popravljanje života svrati i primami ljude, koji, bilo zato što su srca svoja od katoličke vjere otuđili, bilo što su se predali lijenosti i mlohavosti, običavaju redovita sredstva spasenja zanemarivati, a na kazne, kojima će poradi svojih čina od Boga biti udareni, niti ne pomišljaju, kamoli da bi o njima tačno i djelotvorno razmišljali. Takovu će vam, draga braćo, baš izvanrednu pomoć u dobar čas donijeti Veliki Jubilej, koji se po običaju i uredbi pređa ima proslaviti u ovom Divnom Gradu. Znate da ga obično zovu i Sv. Godinom, jer se najsvetijim obredima započinje, sprovodi i završava i jer se više od ičega drži zgodnim za promicanje svetog života.

Ako je ikad trebalo, ono treba naročito sada, da vas opomenemo opetujući riječ Pavlovu: „Evo sad je zgodno vrijeme, evo sad je dan spasenja Ne ćete naći nijednog vremena, u kojem b; svaki od vas mogao lakše i zgodnije steći blago izmirenja i milosti. Bez sumnje je Crkva po Božjem poticanju u neprekidni niz godina sklopila ovu pokajnička godinu, jer kao što je druge obrede — čije je značenje i djelotvornost kudikamo veća — korisno uzela iz Staroga zavjeta, tako je i ovaj uvela u kršćanske običaje po primjeru Sabatske Godine (Annus Sabbaticus). Ta zar se nisu u onim prevelikim dobročinstvima, koja je ova uredba Gospodnja svake pedesete godine donašala Hebrejima, unaprijed objavljivale i nagovješćivale milosti, što ih predlažemo vjernicima, da ih tečajem Svete Godine steku? Razlog jedne i druge uredbe je sličan, ali se ova od one toliko razlikuje, koliko duhovne stvari nadvisuju zemaljske. Što su se naime Hebreji svake sabatske godine vraćali u „svoj posjed® i natrag dobivali stvari, koje potpadoše pod tuđe vlasništvo; što su robovi dolazili natrag „k svojim nekadašnjim obiteljima® slobodni i dužnicima se dug praštao, sve se to kod nas sretnije dogadja i vrši u pokojničkoj godini. Svi naime pokajnici, koji prigodom Velikog Jubileja izvrše spasonosne naloge Apostolske Stolice, u punoj mjeri natrag primaju i zadobivaju ono izobilje zasluga i darova, koje su griješeći izgubili. Zatim se oslobadjaju od krutog gospodstva Sotone i vraćaju na slobodu, kojom nas je Krist oslobodio, i konačno im se zbog pregolemih zasluga Isusa Krista, B. Djevice Marije i Svetih potpuno oproštaju sve kazne, koje bi za svoje grijehe i krivnje morali podnositi,

Međjutim ovo svečano obdržavanje velikog Jubileja, koje se vrši kroz čitavu godinu, ne ide samo za tim, da se duše pojedinaca posvete i liječe njihovo bolesti. U ovo će naime zgpdno vrijeme uz pohadjanje najsvetijih mjesta i više: struko umnažanje javnih i privatnih vježbanja u krepostima, biti od osobite važnosti izobilne nebeske milosti, kpje će općenito na viši stepen svetosti poticati sve duše i popravljati društvo ljudsko. Kao što naime neobuzdana sloboda