Bács megyei püspöki körlevelek, 1924
23 — pojedinaca prouzrokuje opću štetu, tako je nužno, da se i čitavo udruženje ljudsko popravlja i tješnje veže sa Isusom Kristom, kad pojedinci idu dobrim putem i dragovoljno rade oko sv. života. Dao Bog, da bi ovakovo popravljanje, primjereno sadašnjim životnim prilikama, što skorije donio ovaj dogadjaj. Premda je naime katolička stvar u novije vrijeme ne malo porasla i premda su i narodi, nakon što poslije dugih i mučnih iskušenja uvidjeli, da je uzaludna nada u bolje stanje i da je nemiran duh ljudski, kad nema vjere u Boga, željnije počdi žeđati za vjerom, treba ipak, da se razuzdane i neljudske pohlepe puka i naroda zauzdavaju i ljudi međjusobno božanskom ljubavi povezuju. Teško je naime razumjeti, da ne bi ovu ljubav, kroz dugo vrijeme redi poslednjeg rata uspavanu, šta više přidušenu, i gradjani ponovno zavoljeli i vrhovne oblasti u djelo privadjale tako, da opet ožive bratski odnošaji medju narodima i trajan mir. Koliko vrijedi i kako je zgodna Sveta godina za ovakovo izmirenje pojedinaca i država, jedva je potrebno spominjati. Što bi naime moglo čvršće privlačili narode jedne k drugima, nego silni broj stranaca, koji će se odasvud sleći u Rim, tu drugu domovinu katoličkih plemena, da zajedničkog oca skupa pohode, da zajedničku vjeru složno ispovijede, da k presvetoj Euharistiji, stvarateljici jedinstva, udruženi pristupe i da u se upiju i u sebi povećaju onaj duh ljubavi, o kojemu svi sveti spomenici Grada opominju i uvjeravaju, daje baš on naroćiti biljeg kršćana? Želimo, da se u ovakovoj savršenoj ljubavi s nama povežu one Crkve, koje najpogubnija vjekovna nesloga od Rimske Crkve odvaja. Ništa nam naime ne bi moglo donijeti toliko sreče i toliko radosti, kao kad bismo uspjeli, da njih ako ne sve, ono barem mnoge iz njihova krila prigodom ovog Jubileja u jednu Kristovu ovčarnicu trajno privedemo, obujmimo i u broj predragih sinova uvrstimo. A ima i nešto nade, da ćemo ovaj sjajni i živo žudjeni uspjeh u znatnoj mjeri postići prigodom proslave Svete godine. Bilo bi naravski od izvanredne koristi za podržavanje i pobudjivanje pobožnosti u narodu, kad bi se Jubilej mogao tako obaviti i izvršiti, kako se je mogao u prijašnjim vijekovima. Molimo se me- djutim, da predobrostivi Bog iz bogatog svog milosrdja obi'no nadopuni, gdjegod budu svečanosti budućeg Jubileja nedostatno uredjene, bilo poradi prilika sadašnjeg vremena, bilo poradi kakve griješke u vijećima i odborima, kojima je povjerena briga oko uprave i organizacije. Pošto smo dakle duboko uvjereni i pošto sa živim pouzdanjem unaprijed gledamo, kako će velike koristi i dobici pasti u dio katoličkoj stvari i svima, koji su krvlju I-usa Krista otkupljeni, molimo Boga, početnika i darivatelja svih darova, da sklon gane i primami na pokajanje i na uživanje ove osobite milosti i ujedno, stupajući tragovima Rimskih Biskupa, naših pred- šasnika, uz odobrenje Naše časne braće kardinala S. R. C. orim pismom, a po autoritetu Svemogućeg Boga, blaženih apostola Petra i Pavla i po Našem, na slavu Božju, za spasenje duša i na korist Crkve kato'ićke, nagovij^štamo i proglašujemo i hoćemo, da se drži nagoviještenim i proglašenim opći i najveći Jubilej u ovom Svetom gradu, koji ima započeti od prvih vespera Rodjenja Gospodnjeg godine hiljadu đevet- stotinadvadesetičetvrte i završiti se sa prvim vesper ama Rodjenja Gospodnjeg godine hiljadu devetstotinadvadesetipete. Tečajem dakle ove Svete Godine svima Kristovim vjernicima obojeg spola, koji budu, valjano se ispovijedivši i svetom gozbom okrijepivši, na našu nakanu molili i pobožno posjetili ove Bazilike Grada: svetog Petra i Pavla, svetog Ivana lateranskog i s. Maria Maggiore, najpotpuniji oprost, otpuštanje i praštanje svih njihovih grijeha milosrdno u Gospodu dopuštamo i udjeljujemo. Posjet ričenih Bazilika moraju izvršiti barem jedanput na dan oni, koji su u Rimu gradjani ili stanovnici, uzastopce ili prekidajući barem kroz dvadeset dana naravnih ili crkvenih, to jest takovih, koji se računaju od prvih vespera jednog, do potpunog večernjeg sumračja slijedećeg dana, a oni koji su došli iz tudjine, barem kroz deset takovih dana. Svi bez sumnje dobro znadete, koja je, općenito govoreći, nakana Rimskog Biskupa. Ali prigodom ovog najvećeg Jubileja imamo i jednu posebnu nakanu, na koju hoćemo da svi s Nama molite. Govorimo o miru, ali ne onome, koji je u ugovorima zabilježen, nego onom, koji je u srcima užežen. Ovaj mir treba vratiti narodima. Ako on i nije više tako daleko odsutan, kako je još nedavno bio, ipak još nije niti tako blizu, kako bismo željeli i mi i sav ostali svijet. Ako li dakle budete vi, stanovnici i stranci u Gradu, ovo neobično dobro srcem čistim od krivnje i raspaljenim od ljubavi na pragovima Apostola žarko molili, ne moramo Ii se nadati, da će se Krist, Knez mira, koji je nekada valove Galilej
