Baranyai helytörténetírás. A Baranya Megyei Levéltár évkönyve, 1983-1984. (Pécs, 1985)

IDEGEN NYELVŰ ÖSSZEFOGLALÓK - Szerb-horvát nyelvű összefoglaló (Gorjánác Rádojka fordítása)

žavanje položaja sirotinje tj. prikazuje delatnost organizacije „Inségenyhítö Alap". Zatim govori o akcijama grada za izgradnju stanova, o programu gradskog saveta za uvođenje nužnog rada. Detaljnim opisom prikazuje delatnost grada Pečuja za narodni prosperitet i metode za poboljšavanje opšte opskrbe. Najzanimljivije poglavlje studije daje odgovor na pitanja, kakvim je rešenjima gradski savet pokušavao ublažiti stanje nezaposlenih intelektualaca tj. na koji je način bio organizovan takozvani „intelektualni nužni rad". I! poglavlje STUDIJE O ISTORIJI PROSVETE GRADA PEČUJA U PERIODU IZMEĐU 19-20 VEKA László, Boros: Austrijske kiparske skice u Baranji iz 17. veka. U proljeće 1979. godine autor je na župi baranjskog sela Erdősmecske pronašao zbirku, koja sadrži barokne crteže. U prvom broju časopisa ,,Művészeti Értesítő" za godinu 1983. autor je već prikazao knjigu s nacrtima, skicama, ovajput međutim iznosi najnovije rezultate svojih istraživanja. Na osnovu imena, koja se nalaze na označenim i datiranim crtežima, svoju pažnju autor je usmjerio na Austriju te je prva istraživanja na osnovu listova s oznakama ,,TS" ograničio na okrug Ried im Innkreis odnosno Salzburg. U dokazivanju podrijetla pečuške knjige nacrta, skica otkrio je dalje međuzavinosti, veze. U Gornjoj Austriji u Zel! am Pettenfirstu St. Wolfgangu, Radstadtu, Altenmarktu, Kircheimu i Innsbrucku zapazio je takve skulpture, koje se mogu povezati sa pečuškim skicama, (vidi slike) Autor analizira tematski sistem nacrta, koji se nalaze u knjizi skica i iznosi svoje zaključke o umjetničkim zahtjevima, koji su postavljani pred učenike skulptorskih radionica 17. stoljeća. Mária Anna, Móró u svojoj studiji ,,Meren/e mlinova u Pečuju u 1818. godini" unosi sve popise vodenica koja su radila na području grada Pečuja. Pored opisa tehničke opreme tridesetak vodenica, pomoću detaljno i svestrano obrađenih dokumenata upoznajemo i sve njihove vlasnike. Studija sadrži važne prodatke o čuvenom pečujskom mlinarstvu čija prošlost još nije obrađena. Huber Kálmánná u studiji pod naslovom ,,Pečujske humorističke novine (1872— 1921)" prihvatila se posla da registruje celokupnu građu pečujskih humorističkih listova. Dva najuglednija lista humorističkog karaktera bila su „Veréb Janko" (Vrabac Janko) i „Grimasz" (Grimasa). Među novinama najosobenija jeste Grimasa budući da je nastala u neobičnim istorijskim prilikama. Nemilosrdnom kritikom bije kontrarevolucionarni sistem i nasilje a istovremeno prikazuje i pojednie nastranosti u političkom životu okupiranog grada Pečuja. Zanimljivost Grimase povećava i činjenica da je njen urednik, po imenu Császár, bio u neposrednoj vezi s književnim životom u Vojvodini. Autor daje kratak pregled prošlosti humorističkih listova te detaljno analizuje njihovu ulogu u gore navedenom vremenskom periodu.