Baranyai helytörténetírás. A Baranya Megyei Levéltár évkönyve, 1979. (1979)

ÖSSZEFOGLALÓK - Szerb-horvát nyelvű összefoglaló (Szita László, ford.: Barics Ernő)

U tom poglavlju László Sándor pod naslovom ,,Szózat na talijanskom jeziku" objavljuje kraći prilog. Autor je u arhivu županije Baranje našao Cipripanijev talijanski prijevod poznate pjesme Szózat (Proglas) istaknutog madjarskog pjesnika Mihálya Vörösmartyja. Ovaj je prijevod danas u stvari kuriozitet u povijesti književnosti. Ciprijani je svoj prijevod poslao administrativnoj upravi da bi djelo na taj način dobilo nužnu potporu. Prikažnom faksimila originala i prijevoda želimo podvući zanimljivost teme. Iz knjige objavljene 1865 možemo izvući značajne zaključke. Spisateljska djelatnost Ciprijanija u Cormonsu pokazuje sličnost pokreta dvaju naroda u borbi za nezavisnost svoje zemlje. Prevodilac je izborom upravo ove pjesme Vörösmartyja želio reprezentirati i izraziti progresivna nacionalna stremljenja talijanskog i madjarskog naroda. Veronika Horváth objavljuje rad ,,Poglavlja iz povijesti literarnog društva Janus Pannonius" u kojem otkriva jednu literarnu tradiciju u oblikovanju literarnog života u Pečuhu sa značajem za cijelu Madjarsku. U Pečuhu je duhovni i književni rad oživio tek u vrijeme revolucija 1918—19. Tada je pokrenuto i nekoliko beletrističkih časopisa. Pobjedom kontrarevolucije ove inicijative su ugušene. Početkom dvadesetih godina grad od šezdeset tisuća stanovnika nema nijednog literarnog društva a žalosno je što stagnira i literarno-umjetnički život. Promjene u literarnom životu nastaju prelaznom Sveučilišta Erzsébet u Pečuh a još vise formiranjem Društva Janus Pannonius. Okosnicu članova društva čine stručnjaci i suradnici na fakultetu od kojih su kasnije postali poznati i afirmirani književnici, od njih samih nije malen broj bivših studenata tog fakulteta. Medju njima se nalaze i Sándor Weöres, Sándor Tatay, Győző Csorba, Tibor Kardos. Društvo pokreće kasnije u cijeloj zemlji poznati i priznati časopis ,.Sorsunk" (Naša sudbina). Ovaj je časopis postao prvo stalno literarno glasilo Pečuha. Društvo Janus Pannonius je dalo pečat literarnom životu grada Pečuha. Ono je postalo ujedno i organ literarnog života madjars'ke književnosti uopće. Zato nije čudo što je društvo imalo medju počasnim članovima poznata imena kao što su Zsigmond Móricz, János Horváth i Zoltán Kodály a u red redovnih članova su ušli Mihály Babits, Gyula Illyés i László Németh. Društvo je služilo i kao forum madjarskih književnika u susjednim zemljama. Svojim su se radovima javljali Károly Kós, Miklós Bánffy. János Kemény, Erzsébet Bőrcsök i drugi. Društvo je nastojalo da pored beletristike uzme udio u formiranju znanstvenog života. Objavilo je više knjiga iz raznih oblasti znanosti (26 tomova). Značaj njegova djelovanja je još veći za vrijeme rata. Borio se protiv germanizacije a u shvaćanju se je približavao radničkoj klasi. U pečuškom Nacionalom kazalištu na radničke matineje mobilizirane su velike mase radnika. U razdoblju izmedju dva rata ovo je društvo spadalo medju najznačajnije u Madjarskoj. U radu što ga donosi godišnjak analizirana su dva razdoblja djelovanja društva. U prvom razdoblju 1931-1941 dolazi do značajnih dogadjaja o kojima se piše u studiji. U drugom periodu (1941—1945) prikazani su problemi literarnog života h ratnom razdoblju. Gyula Erdődi: ,,Podaci o životu Sándora Fehéra". Autor ovoga napisa prikazujući lik jedne od najistaknutijih ličnosti literarnog i duhovnog života grada Pečuha govori o životu pomalo zaboravljenog i zapostavljenog kritičara, prevodioca, estela i profesora. Deteljna biografska istraživanja raščistila su sve pojedinosti o onim godinama života Sándora Fehéra što ih je proveo u Madjarskoj. Autor je mišljenja da je period izmedju 1918-20 najznačajnije razdoblje njegova rada. Sa tom tvrdnjom se