Baranyai helytörténetírás. A Baranya Megyei Levéltár évkönyve, 1978. (Pécs, 1979)

ÖSSZEFOGLALÓK - Szerb-horvát nyelvű összefoglaló a kötetben szereplő munkákról (Barics Ernő)

prikazuje vrlo zanimljivu problematiku doseljavanja, raseljavanja i ponovno naseljavanja tog naselja. Nastalo naselje stapanjem Szenttrinitás-a i Vókány-a u pogledu povijesti migracija narodnosti može biti vrlo ilustrativno. U prvom dijelu svoje studije autor daje pregled srednjevjekovne historije sela. Zatim se oslanjajući na iscrpni prikaz konskripcija iz XVIII stoljeća u kojima su opisani svi članovi obitelji analizira ekonomski u društveni dio srpskog življa. Praćenjem podataka uzastopnih popisivanja u vremenskom razdoblju od više godina autor je istakao da se kod Srba nazire aktivan proces migracije i novih doseljavanja. Istom se metodom služi Füzes i u slučaju proučavanja doseljavanja Nijemaca s tom razlikom što kod njih svoja analitička promatranja proširuje na matične knjige rođenih i umrlih na proučavanje prezimena novorođenčadi, roditelja, krštenja djece istovremeno evidentira dob umrlih. U svjetlu toga opisuje i dolazak prvih njemačkih imigranata u Vókány. Shodno prikaza ekonomskog i društvenog položaja Srba čini isto i u slučaju Nijemaca. Naročito podrobno opisuje autor način stočarenja i obavljanja gospodarskih rabova. Ukratko daje i važnije smjerove demografskih kretanja u razdoblju kapitalizma. Prateći proces izumiranja Srba i Mađara prosljeđuje formiranje njemačkog karaktera tog naselja. Mária L. Imre u raspravi pod naslovom „Podaci o kretanju stanovništva sela Mecseknádasd u XVIII stoljeću" —• analizira i uočava nekoliko najtipičnijih obilježja navedenog naselja u prvoj polovini XVIII stoljeća. Najviše pažnje posvjećuje doseljavanju Nijemaca. Analizom ekonomskih i demografskih prilika pruža nove stranice za povijest ovoga naselja. Najvažnija vrela koje je proučila autorica jesu u pečujskom arhivu pohranjene domestike ali su značajni i izvori iz pečuškog biskupskog arhiva. Studija Győző Bezerédyja „Naseljavanje njemačkog življa u županiju Baranuju, odražavanje tog procesa u upotrebi seoskih zvaničnih žigova" svjedoči o tome od kakvog su povijesnog značaja žigovi naselja. Figurativni elementi, slova urezana u žigove važni su izvori ali ne uvijek i pouzdani. Naročito se urezani brojevi, godine ne mogu smatrati osnovnim dokumentom za određivanje historijskih prekretnica tih naselja. Ni figurativni elementi ne odražavaju uvijek stvarnost, štoviše vrlo često ime manjka karakteristična osobina sela. U stvari autor na kritičan način dokazuje da je vrijednost žigova daleko manja od pisanog dokumenata. Proučavanje žigova sela sa njemačkim stanovništvom zorno svjedoče da se u žigove urezane godine ne mogu smatrati datumom dolaska Nijemaca u ta mjesta. Géza Kiss u studiji „Borba za mađarski državni jezik u mnogonacionalnoj Baranji" raspravlja o vrlo važnim događajima. Borba za mađarski jezik je jedan od simptoma raspadanja feudalnog ekonomskog i društvenog uređenja. U složenoj je vezi i sa tadašnjim teškim problemima društvenog razvoja u Mađarskoj. Autor u svojem radu skreće pažnju i na to da su postojale bitne razlike u borbi za jezik u centru i izvan centra. Autor ove studije je prvi koji proučava ta pitanja u Baranji. Detaljno obrađuje sudjelovanje plemstva u jezičnom pokretu. Osvrće se na rad društvenih radnika, boraca za jezik, o piscima, znanstvenicima, svešenicima koji potenciraju jezična pitanja. Između konzervativne uprave županije Baranje i liberalnog plemstva postojalo je jedinstvo kada je bilo riječi o tome da treba obezbijediti prava mađarskog jezika ali je tauprava bila i te kako za konzerviranje feudalnog načina privređivanja. Kada ta uprava zazire od nasilne mađarizacije i nepospješuje taj proces drži na umu izbjegavanje konflikata sa narodnostima za-to da održi feudalni sistem privređivanja. U trećem poglavlju godišnjaka arhiva nalazimo studije i publikacije za najnoviju povijest narodnosti Baranje. Tamás Síkfői u raspravi „Hrvati, Srbi, Nijemci u okupiranoj Baranji u razdoblju izmedi