Baranyai helytörténetírás. A Baranya Megyei Levéltár évkönyve, 1977. (Pécs, 1979)

VÁROSTÖRTÉNETI TANULMÁNYOK 19 — 20. SZÁZAD - Szerb-horvát nyelvű összefoglaló (Barics Ernő)

Koncem 1912g u djecjim prihvatilistima je smjesteno 54 000 djece. Djeca su smjestena kod dobrovoljnih roditelja hranitelja koji su primali minimalnu materijalnu potporu za podmirivanje troskova za izdrzavanje te djece. Intenzivni rad oko zastite djeteta imperativno namece potrebu da se preventivom i sa vodjenjem racuna o sudbini djeteta otpocinje vec u stadiju trudnoce s namjerom da se vec dojence zastiti. Radi vodjenja brige o djetetu i upravljanja kao i obavljanja zastite majki i dojencadi formiran je tzv. Zemaljski savez Stefanija. U rad zastite majki i dojencadi pored lijecnika se ukljucuju i bolnicarke koje se obucavaju na specijalnim tecajevima. U Pecuhu Sándor Doktor direktor babicke skole organizira tecajeva za zastitu majki i dojencadi. Drzava je prvi put i zvanicno primila obaveze na sebe za potpomaganje i zastitu trudnica g. 1919 za vrijeme Madjarske Sovjetske Republike. Pod pojmom zastite djeteta u proleterskoj drzavi podrazumijeva se i zastita majki i dojencadi, lijecnicki pregled skolske djece i pitanja koja se ticu djecjeg rada i djecjeg kriminala. Brise se naziv nezakonito dijete. Drzava proletera istupa u obranu segrta, pomocnika i mladih radnika. U vrijeme Hortyjeva rezima drzavne zdravstvene vlasti u okviru Zemaljskog saveza Stefanija formiraju organizacije za obrahu djece radi smanjenja djecjeg mortaliteta. One zadatke zastite djeteta koji nisu rijeseni u razdoblju gradjanskog drustva, rijesena su poslije drugog svjetskog rata u drustvenom uredjenju narodne demokracije. János Fűzi u studiji ,,Neke napomene u povodu statistickog istrazivanja siromasnih seljackih slojeva u narodnosnim seiima zupanije Baranje od g. 1920 do 1944." proucava narodnosne prilike u zupaniji. U zizu paznje, autor, stavlja analizu ekonomsko-imovinskog stanja i konstatira da zivotni uvjeti agrarnog stanovnistva njihovo blagostanje, imovinsko stanje neovisno je od pripadnosti bilo kojoj narodnosti. Ekonomski prosperitet madjarskog, hrvatskog, srpskog, njemackog seljeka je u skladu sa karakterom i stupnjem razvoja agrarnog u Madjarskoj. Autor metodom historijske statistike daje narodnosnu struktúra zupanije, komparirajuci svoje podatke sa izvornim i dopunjujuci ih sa podacima crpljenih iz arhivske gradje. Izmedju dva rata u 36% sela zive Madjari, u 21% naselja vecinu cine Nijemci (80%), dok Hrvati i Srbi u 1,6 % sela su u vecini (80-90 %). U 4 % naselja zivi mjesovito, stanovnistvo, dakle mjesta u kojima naporeda zive Madjari, Hrvati, Srbi i Nijemci. Svoje statisticke podatke Fűzi uporedjuje sa rezultatima geografije i poljoprivredne geografije. Kvaliteta zemlje, tipicna uzgajacka struktúra poljoprivrednih kultúra, struktúra stocarstva- sve su faktori koji su u znacajnoj mjeri utjecali na gospodarstveni nivo stanovnistva date regije. Neosporno je, medjutim, i to da treba apceptirati i oformljenu radnu struturu, radne navike, a takodjer i proizvodjacke tradicije, umjesnost, marljivost itd., da bismo dobili potpuniju sliku o poljoprivrednoj strukturi narodnosti u zupaniji Baranji.