Baranyai helytörténetírás. A Baranya Megyei Levéltár évkönyve, 1977. (Pécs, 1979)

VÁROSTÖRTÉNETI TANULMÁNYOK 19 — 20. SZÁZAD - Szerb-horvát nyelvű összefoglaló (Barics Ernő)

Anna Mária Mora: „Citaíacka dructva i narodne biblioteke u zupaniji Baranji do 19Ug. Ovim radom autorica se zeli prikljuciti istrazivanju povijesti opceg obrazovanja. Osnova opceg obrazovanje je knjiga i knjiznica. Tu su cinjenica spoznali vec otprije. Intervencije od strane drzave nisu uslijedile ni onda kada je tehnicki razvoj poprimao takve razmjere da je bilo vise nego evidentna potreba za mnogostrano obrazovanim kadrovima. Narocito vazi to za seoske sredine, Nevjerojatno nizak citalacki nivo seoskog stanovnistva epohe kapitalizma nije specificni madjarski fenomén. Ta je pojava, tocnije receno, stanje karakteristicno za cijelu Évropu. Kao sto svaki pokusaj na polju kulture tako i pospjesivanje razvoja citaiickih drustava i bibliotéka u vezi je sa usponom i ozivljavanjem zivota i djelatnosti u drustvima kao jednog od vida za okupljanje ljudi. To vazi i za formiranje puckih knjiznica i uopce za cijeli citalacki pokret. Sadrzaj ctalackog pokreta nosio je u sebi uvijek novija i novija nastojanja i stremljenja. Studija autorice je inovacija u torn tematskom krugu i nagovjestava ozbiljne rezultate na torn polju. U radu se u abecednom redosljedu navode naselja zupanije sa citaonicama i bibliotekama uz navodjenje osnivaca i upravitelja. Ova je publikacija, dakle, ogledalo karaktéra cijelog pokreta. Medju osnivacima privh drustava nalaze se drustva: gazda, obrtnika citalaca, katolika, protestanska, narodnosna i radnicka. U zavrsnom dijelu publikacije se prikazuju one naredbe koje su se odnosile na pitanja upravljanja i uopce rada u citonicama i puckim bibliotekama. Gábor Kopasz: „Zastita djeteta u zupaniji Baranji" Autor ove studije je za predmet svojih proucavanja izabrao temu koja je u vezi sa pocecima zastite djeteta i formiranjem drzavnih primista za djecu. Posebno se osvrce na prikaz okolnosti u vezi sa formiranjem istih u Pecuhu. Zadire i u opca pitanja zastite majki i dojencadi, konkretizirajuci stanje i prilike u Baranji. Ukratko se osvrce i na politiku zastite djeteta u vrijeme Madjarske Sovjetske Republike. Podrobno analizira stanje izmedju dva rata. Pocetnu fazu zastite djeteta i u Madjarskoj cini zbrinjavanje i potpomaganje sirocadi. Povijest brige o sirocadima pocinje jos u feudalnoj eposi. U kmetskim naseljima potpomaganje i kontrola sirocadi spada u kompetenciju vlastelinstava. Poslije oslobodjenja kmetova u cijelom razdoblju kapitalizma zupanijska sirocadska povjerenstva su nadlezna za upravljanje i vodjenje racuna o sudbini sirocadi. U periodu kapitalizma i to na pocetku, dakle u razvojnoj fazi, vodjenje racuna o nezbrinutoj djeci je prepusteno na dobrovoljne patronante, a Ii se zato sirom zemlje grade sirotista. U Pecuhu je podignuto dva a u zupaniji jos jedno. Pozornost javnosti se skrece tek kasnije na nezakonitu, napustenu i nadjenu djecu, te se radi njihovog spasavanja na pocetku na dobrovoljnoj osnovi formiraju drustva i domovi za nezbrinutu djecu. G. 1876 zakonskim ciánom broj XIV se naredjuje formiranje drzavnih domova i prihvatilista za nezbrinutu djecu. Drzavno zakonodavstvo zakonskim ciánom broj VIII iz 1901 naredjuje formiranje drzavnih djecjih sirotista i prihvatilista. Kao rezultat sprovodjenja naredbe u Madjarskoj je osnovano 18 u Pecuhu 1 dorn. Naporedo sa formiranjem tih domova u istim su mjestima formirani i odbori za obranu djeteta.