Baranyai helytörténetírás. A Baranya Megyei Levéltár évkönyve, 1974-1975. (Pécs, 1976)

Szerb-horvát nyelvű összefoglaló (Ford. Josip Kovacié)

zorno predocivanje cinjenice da je srce najboljeg dijela ondasnjih Baranjaca kucaio zajedno s onima koji su preuredenje zemlje pozurivali „odozgo", omogucuje citaocu da uziva u ovom tekstu. Iz pera Kálmána Kardhordóa, „Baranjaska lokalna historiografija" sukcesivno objavljuje radove 0 povijesti privredivanja na vlatelinstvu Boly i Sellye izmedu 1825. te 1849. godine. (1971. „Stocarstvo na vlastelinstvu Boly i Sellye u doba madarskog preporoda". 1972. „Podaci za povijest vlastelinstva Boly i Sellye". 1973. „Utjecaj dogadaja od 1848—49. na vlastelinstvo Boly i Sellye". 1974. „Podaci za povijest vlastelinstva Boly i Sellye u doba madarskog preporoda".) Oba su vlastelinstva pripadala knezevskoj grani obitelji Batthyány. Bolysko je vlastelinstvo lezalo u jugoistocnom dijelu Baranje kao jedan imovinski korpus komé pripada: 27 naselja, 61 352 madarska jutra (46 014 katastarskih jutára ili 26 479,4 hektara). Od te povrsine, 46 922 i 3/8 bilo je na koristenje kmetova (od toga 804 i 4/8 predstavljala su selista), a 14 429 i 5/8 bilo je alodijalne povrsine. Vlastelinstvo Sellye je jednim dijelom lezalo u jugozap oj dnBaranji i jugoistocnom dijelu Somogya sto dodiruje Baranju, a drugim je dijelom bilo samostojno — na podrucju dalekom od sredista — sa sjeverne strane Mecseka. Nije predstavljalo tako jedinstveno zaokruzen posjed kao vlastelisnstvo Boly: 45 501 i 4/8 madarskih jutara (tj. 30 376,12 katastarskih jutara, odnosno 19 638,4 hektara). Od te povrsine 25 802 i 2/8 bilo je na koristenje kmetova (431 i 3/8 zapremala su selista), a 19 699 1 2/8 bilo je alodijalne povrsine. Pripada mu 19 naselja. Iako oba vlastelinstva imaju zasebne crte, ipak je svrsishodno da se ispituju zajedno — buduci da je rijec o gazdinstvima koja su upravljana identicnim idejama, te se medusobno nadopunjuju. Srediste predstavlja i Sellye, ali rezidencija je ipak Boly. Za manje i nerazvijenije vlastelinstvo Sellye, iz Bolya su izdavane ëinovnicke naredbe koje u mnogo slucajeva pokazuju ra g vlastelinstva Boly. Tasu gazdinstva krajem 20-tih godina proslog stoljeca dostigla krajnje mogucu etapu razvoja unutar feudalnih okvira. Uredivanjem imanja vlastelinstvo jos pokusava napredovati, ali to mu je zbog suprostavljanja kmetova sve teze i teze. Nastoji se racionalizirati ekonomsko upravljanje, primjenjuju se strojevi i nove metode, ali, u isto vrijeme, grcevito se prianja uz tlaku i vlastelinska prava. U ranijim je radovima bilo govora o razvitku tih dvaju vlastelinstva, njihovu topografskom opisu, 0 gruntovnom stanju kmetova, o stupnju usitnjivanja njihovih gruntova. Iznijeli smo metode ekonomskog upravljanja, zadatke razlicitih sluzbi i cinovnika, broj namjestenika, njihovu raspodjelu 1 primanja. Prezentiran tekst nas upoznaje s organizacijom radne snage, s kolicinom i upotrebom tlake koja se veze uz razlicite radne procese ratarske privrede, te s pravnim slucajevima, vezanima za ukidanje tlake. Krmne biljke, a dijelom i povrtljarstvo poremetili su tradicionalnu smjenu proljetno-jesenskog ostavljanja zemlje na ugar, ali je jos nisu izmijenili. Sluzbenici vlastelinstva sve vise brige vode o tome da tlu osiguraju plodonosnu moc. Uvodi se sustavnije gnojenje zemljista, sto vise, srecemo se i s drugim metodama za oplemajivanje tla (npr. s laporenjem). Veliki znacaj pridaju tome da se dobro i na vrijeme obavi oranje. Upotreba novijih plugova, zeljeznih brana, plugova za okopavanje i nasipavanje — postaje sve obicnijom pojavom, ali cesto zbog toga da pristede tlaku. Rjede kod oranja, ali to cesce kod zetve nailazimo na razracunavanje tlake po ucinku. Ako i polagano, ali ravnomjerno raste is uposljavanje nadnicara, vrsenje za dio, a zbog nedostatka ljudi cijena im je jos nepovoljnija od one koju odreduje zupanijski dekret. Da bi cinovnici vlastelinstva na vrijeme mogli srediti poljske poslove, u svakom slucaju su izvrsiocima morali odredivati prekomjernu tlaku. Veliki je dio energije gospodarskih cinovnika progutalo odredivanje tlake, nadziranje i parnicenje. Za dalji su razvoj bile potrebne korjenite promjene. U slijedecim cemo godistima „Baranjske lokalne historiografije" publicirati radove o proizvodnji zitarica, o prosjeku proizvodnje, o formiranju ekonomije livada i pasnjaka te industrijskih i krmnih biljaka — na vlastelinstvu Boly i Sellye. Posebno cemo se baviti njegovim vinogradarstvom i podrumarstvom, ekonomijom suma, industrijskim objektima i zakupima. Rad Ede Petrovicha: „Osnovno skolstvo it baranjskoj zupaniji za vrijeme preporoda ( 1810—1848f predstavlja nastavak istom metodom pisana rada sto obuhvaca XVIII st. Prisutna studija razmatra skolstvo na razini osnovnog obrazovanja (skolstvo u znaku rimokatolicke vjeroispovijesti u prvoj polovini XIX st., i to po tri poprecna presjeka: u godinama 1810, 1829. te 1848. Iz tih godina, prema zapisnicima crkvenih vizitacija, u okviru pojedinih zupa dobivamo informacije o stanju skolstva po naseljima koja im pripadaju. Autor nam pruza izvornu gradu abecednim redom zupnih naselja, a kod svakog nalazimo i filijale koje pripadaju zupi. Ova studija monografskih razmjera raspravlja o puckom skolstvu rimokatolicke vjeroispovijesti u posljednjih pola stoljeca feudalizma. Detaljno nam predocuje stanje samih skola i opremu, pa istom takvom opsirnoscu i ucenike, potom kiásni polozej pedagoga, njihovu spremu i zivotni standard, te nastavno gradivo onog vremena. Nakon