VJESNIK 18. (ZAGREB, 1916.)
Strana - SVESKA 3. - 214
214 Česme i Ilove, a prema istoku je medja išla granicom vaščanskoga arhidjakonata i stare župe novačke potokom Breznicom. Župa se Gušće rano raspala na dva dijela, od kojih je svaki dugi niz godina živio odijelito svojim posebnim životom, da se onda opet barem djelomice skupe, ali na sasvim drugom temelju. Jedan je dio činilo od župne vlasti oslobodjeno plemstvo stare župe, a drugi zemlje župnoga grada, od kojih je nastao vojvodski posjed Virovitica. Ti su dijelovi bili i teritorijalno napola razdijeljeni. Zemlje zapadno od današnje Virovitice bile su većinom u rukama slobodnoga plemstva, a prema istoku su opet bile većinom zemlje vojvodskoga posjeda. Zemlje su se plemena nalazile oko staroga grada Bukove, gdje su s jedne strane nosile ime Leskovac, a s druge Račića, otale su išle do Grbovnika, gdje im je sijelo bio grad Grbovnik, a od Grbovnika prema Dravi i natrag Virovitici oko staroga Beluševca, Buševca ili današnje Bušetine. Leskovac se prviput spominje u pomadžarenom obliku „Alazca". Odbaci li se madžarski član, razabire se, da je to pomadžarena Lijeska ili Ljeskovac. Ljeskovac je bio vlasništvo kneza Bogodara, koji ga je na samrti ostavio svojoj ženi i kćeri. 276 ) Možda je u istome kraju bio posjed „Lapathk" — valjda Lipovac — vlasništvo Beluša, Nikole i Stjepana sinova Beluševih. Taj je posjed Bogodar bio silom prisvojio, ali ga je na nalog kralja morao povratiti. 277 ) Godine 1337. protestiraju Ivan i Mirko sinovi Henrika, te Andrija sin Beluša za sebe i svoga brata Dominika, što je Nikola sin Beluša bez njihova znanja i volje prodao posjede svoje Nikoli Nijemcu. Osobito protestiraju protiv toga što je prodao posjede nekoga Dobroslava i posjed „Lachkalaz". Taj „Lachkalaz" ne će opet biti ništa drugo, nego „Leskovac". 278 ) Negdje je kod Bukove bio takodjer posjed Račića. Mislimo, da je bio na grdjevačkoj strani, možda i na gornjoj Racački. Nije bio daleko od sv. Benedikta na Mušinji ili Bedeničkoj, što se vidi iz reda, kojim se navodi u oba popisa župa. Godine se 1334. najprije navodi crkva sv. Stjepana prvoga mučenika u Račići, a onda crkva sv. Benedikta i crkva Svih svetih, a u popisu od godine 1501. prije dolazi sv. Benedikt, onda Račića, zatim crkva Svih svetih, pa crkva u Grebenskoj. 279 ) Bukova se izričito spominje kao medjašna zemlja Račiće, a Grebenska i nije bila ništa drugo, nego jedan dio Bukove. Zato mislimo, da je Račića bila na Racačkoj ili današnjoj Grebenskoj odmah uz Grebensku, kojoj se ime uščuvalo u kraju na izvoru potoka Grebenske. 280 ) 2T6 ) Cod. VII. No. 374. p, 418. prije god. 1300. 2 ") Cod. VI. No. 287. p. 341. 1280. 2Ï8) Cod. X. No. 230. p. 302. 1337. 2*9) Starine IV. p. 207. i 208. 280) Cod X. No. 239. p. 315. 1337.
