A muraközi uradalom gazdasága és társadalma a 17-18. században - Zalai gyűjtemény 68. (Zalaegerszeg, 2010)
Bevezető
dno u već opisanome poglavlju o povijesti imanja glasi o posjedu Althanovih. Znači, publicirani spisi obuhvaćaju razdoblje od gotovo stopedeset godina. Ovo razdoblje se međutim ne može opisati isključivo promjenama glede posjednika i u društvu se događaju duboke promjene, te je moguće pratiti na koji način se mijenja sudbina kmetova vojnika s privilegijama a koji su prešli put isti ili sličan kao i plemići vitezovi i na koji način su integrirani u kmetsko društvo. Pri čemu popisi iz 17. stoljeća jednosmisleno predstavljaju položaj kmetova vojaka u spisima koji nastaju od 1720. pa nadalje ovaj društveni sloj nestaje, točnije pretvara se u seljaštvo kojemu je nametnuta obveza službe veleposjedniku. Nastavak određenih privilegija pokazuje popis iz 1720. g.,34 dok one do razdoblja uređenja vlastelinskih odnosa nestaju. Iz istraživanja Istvána N. Kissa saznajemo da je do prve trećine 17.st. značajan dio posjeda međimurskog vlastelinstva dospio u ruke plemića koji su zauzvrat dobivenog zemljišta obavezani na obavljanje vojne službe. Raščlamba posjeda iz 1638. uz imena kmetova poimence navodi i tzv. plemiće sumaliste i beneplacen- tarije (Summalistae, Beneplacentarii et libertini), koji su bili dijelom plemićki famili- jari i servitori a dijelom oni koji su dopuštenjem veleposjednika na ime zajma došli do zemljišta veleposjeda. Popis navodi samo njihovu vojnu službu suprotno od popisa nastalih nakon 1670. u kojima se o tome donose detalji. Znači, suma- listi nobiles possessionati bili su imućni plemići koji su u vidu zakupa od vlastelinstva dobili zemlje a njihov naziv potječe od toga da su za založni posjed plaćali određeni iznos novca, u biti bili su posjednici zakupnici. Budući su vojačili oni su predstavljali osovinu vojne organizacije feudalnog veleposjeda. Tzv. beneplacen- tari također su plemićkoga podrijetla i bili su u skromnijem materijalnijem položaju, raspolagali su manjim posjedima uz koji su od veleposjednika dobivali službeni posjed i nazivani su još i kao plemići u službi. Sumalisti i beneplacentisti i sami su obavljali vojnu službu ali osim njih samih, bili su obvezani da u ustroj stave i vojake seljačkog podrijetla. Slično kao i graničari iz drugih krajeva zemlje bili su oslobođeni od kmetskih nameta ili jednoga dijela nameta. Njih nazivamo kmetovima vojacima. Zapravo postali su slobodni seljaci koji su za dobiveno zemljište uključeni u obavljanje vojne službe i dijelom preuzimanje nameta feudalaca. U vojnoj organizaciji povećan je značaj kmetova vojakai bio je značajniji od uloge plemićkih vojaka. Kmetove vojake vlastelinstvo je izdiglo iz redova kmetstva i time je ukinuta posrednička uloga plemićkih vojnika glede oslobađanja od davanja usluga. Pod upravljanjem sumarista - prema svjedočanstvu priopćenih povijesnih izvora - nalazile su se velike količine zemljišta, mnogi među njima raspolagali su sa po 6 čitavih zemljišta, među onima koji su posjedovali sitne posjede (manje od polovice sumalista) prosječna veličina posjeda veća je od jednog zem34 „Conscriptio dominii Csáktornya seu totius Insulae Muraköz, 1720." N. Kiss 1991. 367-581. 41
