Zágorec-Csuka Judit: Gábor Zoltán festőművész portréja (Lendva, 2002)
Bevezető
Predgovor Među slikarima rođenim u Lendavi, Zoltán je Gábor, koji već dulje vremena živi u Zagrebu, jedinstvena pojava. Njegov je stil posve osoban i nije nalik stilu drugih umjetnika. Životnim stavom a i pogledom na svijet kao i stilom, osebujna je pojava, ali, kao čovjek je čovjekoljubiv i simpatičan, pun duševne tajanstvenosti Analiza ili literarna prezentacija umjetnosti Zoltána Gábora je vrlo složen zadatak. Razumijevanje majstorova karaktera i umjetnosti je iznimno teško, jer je riječ o osobi koja pati, a ne o prosječnom čovjeku koji prihvaća stvari svjieta takvima kakvi jesu. Njegova je umjetnost simbolička, no ostaje na realističkom tlu. Njegove lirske freske su monumentalne. Njegova je umjetnost simbolička, ne ostaje na realističkom tlu, njegove lirske freske su monumentalne. Analiza ili literarna prezentacija umjetnosti Zoltána Gábora je vrlo složen zadatak. Razumijevanje majstorovog karaktera i umjetnosti je izvanredno teško jerje riječ o osobi koja pati a ne o prosječnom čovjeku koji prihvaća stvari svijeta takvima kakvi jesu. Umjetnost Zoltána Gábora, njegove ljudske i stvaralačke probleme nisam u stanju u poputnosti razotkriti ali fragmente njegova života i misli ipak ću pokušati pokazati čitatelju. Možda če se tako taj izvrsni umjetnik približiti publici. Zoltán Gábor radi u više grana likovne umjetnosti. Njegove freske već desetljećima ukrašavaju važne institucije Lendave. Na slikama Zoltána Gábora istodobno su prisutni groteskno viđenje i želja za slobodom koja se otvara u simbolima. Na njegovim slikama osjeća se poštivanje savladane struke i istodobno odbacivanje pravila, težnja za cjelovitošču ali i korištenje fragmentarnih motiva. Vječna borba za održanje čovjekova dostojanstva, otkrivanje skrivene strane života, traženje novih puteva - sve je prisutno u djelima Zoltána Gábora i sve to izraženo na autentičan način. Ako mislim na njega odjednom ga vidim u više situacija. Jednom, dok ide u neku slikarsku koloniju i predaje svoju dušu nadahnuću, u drugoj, kada slika u maloj kuhinji ili pazi na svog unuka. Danas više ne predaje crtanje u školi, ali prepoznaje nadarene mlade ljude. Više se ne bavi ni crtačkom terapijom, da bi pomogao izgubljenim ljudima. Čujem ga kako na hrvatskoj televiziji izražava svoje misli i govori mađarski I u poodmaklim godinama zanima se za stvari svijeta i način mu je mišljenja ostao mladenački. Sve što čini, čini iz osjećaja pozvanosti, ali bez nametanja i bez agresivnosti. U sumračju života još uvjek radi, stvara. U Lendavu stiže s kistom u ruci. Iz bolničkog kreveta zove prijatelje, njegove su riječi uvjek umirujuće. Privržen je životu. U procesu stva-21
