Djoković, Milan: Ljubav; Q 249
- 17 spopao me je bes... bes prevarenog öoveka. Ne prevarene žene. Glupostl. Ženskom je sudjeno. Ja sam se kao čavek osetila unlžena. Misliš da si ono što ti je rekao da si, i zašto, onda, ta beda da nekom, kad dodje iz provlncije u Beograd, pripremiš čistu poste lju i sebe, da mu poslúžiš kao zabava, a ti da misliš nešto sasvim drugo, da si mu, tobož, ne znam šta krupno, veliko? Ustvari si guska kao svaka druga guska koja zažmúri i proguta sve što joj se baci podkLjun. PEDJA Jesl 11 mu dala da govori? MILENA 0, misliš da sam ga zasula kao sada tebe? Koješta! Ali je on lzgubio svoju sjajnu rečitostj zapetijao se kao dete uhvaóeno u laži. PEDJA I ti si mu pokazala vrata? MILENA Jesam. J edino što mi je ostalo da koliko toliko u njegovim očima spasem nešto od svoje inteligencij e i ljudske časti. Da mu ne ostanem u uspomeni kao poslušna animir-dama. PEDJA Da. Ali dopusti da te upitam. Zar si tako čvrsto uverená da je sve što si sad ispričala sušta istina? MILENA Jesam. PEDJA Da to, največim delom, ako ne i potpuno, nlje konstrukcija tvoje fantazije, tvoje povredjene osetljivosti, da ne kažem sujete jedne int elektualk£?