Djoković, Milan: Ljubav; Q 249

- 17 ­spopao me je bes... bes prevarenog öoveka. Ne prevarene žene. Glu­postl. Ženskom je sudjeno. Ja sam se kao čavek osetila unlžena. Misliš da si ono što ti je rekao da si, i zašto, onda, ta beda da nekom, kad dodje iz provlncije u Beograd, pripremiš čistu poste ­lju i sebe, da mu poslúžiš kao zabava, a ti da misliš nešto sasvim drugo, da si mu, tobož, ne znam šta krupno, veliko? Ustvari si gu­ska kao svaka druga guska koja zažmúri i proguta sve što joj se baci podkLjun. PEDJA Jesl 11 mu dala da govori? MILENA 0, misliš da sam ga zasula kao sada tebe? Koješta! Ali je on lzgu­bio svoju sjajnu rečitostj zapetijao se kao dete uhvaóeno u laži. PEDJA I ti si mu pokazala vrata? MILENA Jesam. J edino što mi je ostalo da koliko toliko u njegovim očima spasem nešto od svoje inteligencij e i ljudske časti. Da mu ne ostanem u uspomeni kao poslušna animir-dama. PEDJA Da. Ali dopusti da te upitam. Zar si tako čvrsto uverená da je sve što si sad ispričala sušta istina? MILENA Jesam. PEDJA Da to, največim delom, ako ne i potpuno, nlje konstrukcija tvoje fantazije, tvoje povredjene osetljivosti, da ne kažem sujete jedne int elektualk£?

Next

/
Oldalképek
Tartalom