Országgyűlési napló - 1997. évi tavaszi ülésszak
1997. április 21 (261. szám) - Franjo Tudjman, a Horvát Köztársaság elnökének és kíséretének köszöntése - Franjo Tudjman, a Horvát Köztársaság elnökének beszéde (horvát nyelven) - FRANJO TUDJMAN, a Horvát Köztársaság elnöke:
2388 izgradjen o na rezultatima prvog i drugog svjetskog rata. Pojava novih nacionalnih drzava, po misljenju svih onih koji su bili zainteresirani za postojeci poredak, bila je zarazan primjer onim snagama u svim visenacionalnim drzavama koje su se nastojale osloboditi p ovijesnih okova neravnopravnosti, ili neprirodnih drzavnih zajednica, i hegemonizma vladajucih naroda u takvim zajednicama. Cesto se puta mogao cuti prigovor: dok se Europa integrira, vi se dezintegrirate! Ili: europski mali narodi nemaju povijesnih izgled a da prezive u svojim samostalnim malim drzavama. Zanimljivo je da je ovaj posljednji prigovor bio upucen Hrvatskoj od predstavnika jedne europske zemlje koja je po teritoriju i po broju stanovnika nekoliko puta manja od Hrvatske. Za ocuvanje Jugoslavije p o svaku cijenu bile su glavne europske sile, ali i vec tada jedina svjetska sila - SAD. S takvih se gledista Hrvatskoj pripisivala ne samo glavna krivnja za razbijanje u svijetu prihvacene prve i druge Jugoslavije, vec i utjecaj na radikalizaciju nacionaln ih pokreta u drugih visenacionalnim zemljama, kao sto su bile CeskoSlovacka i Sovjetski Savez. A ne treba zaboraviti i nacionalne probleme u nekih zapadnim drzavama. Gotovo svi podjednako vazni cimbenici europske i svjetske politike zeljeli su ocuvanje Ju goslavije - zbog istodobnih ili razlicitih ciljeva, pa i suprotnih interesa - zadrzati svoj uticaj i spreciti druge utjecaje na strateski vaznom podrucju srednje i jugoistocne Europe. Premda bi, razborito gledajuci, samostalna, demokratska i gospodarski st abilna Hrvatska - koja se uspjela othrvati agresiji jugokomunisticke armije i srpskog imperijalizma - trebala biti objerucke docekana pri svom povratku u krug europskih naroda i drzava, to se nije dogodilo. Docekana s izrazitom nenaklonoscu, Hrvatska je bi la ostavljena i pred europskim vratima. Njoj su se stalno pronalazili nedostaci, koji su cesto daleko manji od onih u zemljama koje su ranije primane u europske integracije. Najveci je apsurd to da se najzesca kritika upucuje Hrvatskoj nakon sto je, kao su verena drzava i clanica Ujedinjenih Naroda u skladu sa Poveljom Ujedinjenih Naroda i pravilima medjunarodnog prava, upotrijebila legitimnu silu za oslobodjenje svojih podrucja, prema onima koji su joj nametnuli rat i okupirali dio drzavnog teritorija. I to u okolnostima kad su mlaki postupci medjunarodne zajednice zasticivali okupatora i u stvarnosti dovodili do komadanja novostvorene drzave. Potpuno je na mjestu postaviti u svezi s tim pitanje: koja bi drzava od onih koje to prigovaraju Hrvatskoj postupila drugacije kada bi njen, ne samo suverenitet nego i opstanak bio doveden u pitanje? Zbog takvih politickih postupaka, Hrvatskoj se jos uvijek postavljaju ne samo zapreke za ulazak u zapadnoeuropske integracije, vec ju se upucuje na integracije u balkanskim i jugoistocnoeuropskim okvirima. U tim okvirima, osobito onom o regionalnoj zajednici bez Slovenije, a s Albanijom, Hrvatska bi se nasla u jos nepovoljnijem polozaju nego u bivsoj Jugoslaviji. To je ocito i iz tzv. regionalnog pristupa Europske Unije o za kljucivanju buducih sporazuma u suradnji sa zemljama bivse Jugoslavije. Hrvatska je pri tome stavljena u isti "kos" sa sadasnjom Jugoslavijom i Bosnom i Hercegovinom, dok su Albanija i Makedonija cak vec u boljem polozaju, jer su s njima vec utvrdjene neke ugovorne suradnje. Osnovna teza tog pristupa zemljama "juzno od Slovenije i sjeverno od Grcke" - kako ih je nazvao opunomoceni predstavnik Europske Unije - jest da ce Europska Unija traziti od tih zemalja medjusobnu suradnju i povezanost, slicnu onoj kakv a postoji u Uniji, kao preduvjet za suradnju Unije sa svakom od tih zemalja. Pri tom se kao preduvjet postavlja ne samo suradnja na svim mogucim podrucjima, nego i stvaranje jedinstvenih sustava energetike, telekomunikacija, svih vrsta prometa, poljoprivre de, zastite okolisa, slobodnog prometa ljudi i roba. Jednom rijecju, cvrsce povjezivanje no sto je to igdje do sada ostvareno. Na prigovore koje smo postavili takvom pristupu, odgovara nam se, i tvrdi i relevantnim dokumentima, da cilj nije stvaranje nove politicke zajednice na prostoru bivse Jugoslavije. No,
