Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.
Ülésnapok - 1906-182
182. országos ülés 1907 június 22-én, szombaton. 67 povisenja place zeljeznickih namjestenika uzeo obzir i na njih. Gospodo moja ja cu sada preci na samu ovu osnovu o pragamtici, pa cu ju u kratko proresetati, jer nas ona ne samo u hrvatskoni pitanju vrijedja, nego protinjoj moramo da STOJ glas dignemo i kao ljudi, koji imamo drugi pogled, drugi nazor i druga mnijenja o socijalnim odnosajima ne samo u TJgarzkoj i Hrvatskoj, nego u opce u cijelomu svijetu. Gospodo, ja éu se odmah zausteviti kod §. 6. koji propisuje »naukovni tecaj« za sve one cinovnike, koji hoce da stupe u sluzbu drzavnih zeljeznica. No nasa je zelja u tom pogledu bas glede naukovnog tecaj a, da se u Zagrebu, u sredis u nace Hrvatske kraljevine, osnuje koli jedno zeljeznicko ravnateljstvo, isto tako i strukovni tecaj za Hrvate, koji ce ondje raoci u svom materinjem jeziku sve nauciti, sto se zahtjeva za kvalifikaciju namjestenika kod zeljeznica. Jer ako se ovakav strukovni tecaj sa brvatskim jezikom u Zagrebu ne osnuje, ostat ce bez uspjesna sva ona obecanja, da bi se u Hrvatskoj izmijenili Madjari cinovnici sa Hrvatima, jei'j dovoljan broj cinovnika iinat ce mo samo onda, ako se osnuje takav tecaj na mate rinjem jeziku gdje ce si moci nasi mladici steci muzdnu kvalifikaciju, U ovoj zakonskoj osnovi ima jos nekih §§, na kője hocu da se osvrnem, a tője ponajprije §. 15. koji kaze, da se cinovnik na zeljeznici i i namjestenik moze po miloj svoga predpostavljenoga premjestiti. Ja nisam proti tomu da se u ovoj sluzbovnoj pragmatici uvedu stroza ustanove, da se uvedu svi moguéi oprezi, kako nebi stradala sigurnost onib putnika i one robe, koja se zeljeznicom vozi, ali ipák moram posvjedovati proti tomu, da se za ljubav ove strogosti tako daleko ide, da se onaj siromasni cinovnik, koji sluzi na zeljanici lisava svakoga prava covjecega te se iz jegacini upravo rob ovóga silnoga zeljeznickoga stroja. Vi vidite i znadete, koji ste bili u kakovoj sluzbi strukovnoj kao sudci ili drugi cinovnici, sto znaci premjestaj i kako je to sa velikim zrtvama i sa velikom stetom skopcano, kako to covjek tesko osjeca osobito u vrijeme kada je tesko putovati. Mi sami znademo vise puta reci, da dva puta seliti, znaci jedamputa izgoriti. Ona sirotinja, koju covjek prenasa, kvari se i postaje nesposobnija. Ősim tóga ima i drugih velikih neprilika, kője su skopcane sa premjestajem. TJ ovoj zakonskoj osnovi u § 15 jednostavno se kaze, da se cinovnik i namjestenik na zeljeznicama jednostavno moze premjestiti, pa ako bi se moralo vec kakovih razloga navadjati, neka se samo doda da je to ucinjeno: »TJ interesu sluzbe«. Misiim, da bi se moralo preciznije reci u óvom paragrafu, kada i zasto se premje^tava, jer inace covjek u iztinu izrvnut velikoj eventualjnoj nepravdi i velikom sikaniranju od strane predpostavljenib: Osobito bili jareporucio, da se malo tocnije izrazi i ogranici ono: »U interesu sluzbe.« Ako i stoji, da se koji namjestenik mora u interesu sluzbe premjestiti, neka mu udbe barem dozvoljeno, da se ispita kod vise oblasti, je li abilja premjestaj uslijedio u interesu sluzbe i koji razlozi govore za to da je tako. Time se ipák puno se pomoglo ovakovim nesretnicima i bilibizasticeni proti eventualne samovolje kojega cinovnika. II § 17 véli se, da je namjstenik duzan cijelo radno vrijeme posvetitit se svojoj sluzbi, te po nalogu svojih predpostavljenih obavljati i poslove, koji nespadaju u njegov radni krug. Ja nemam nista protiv tóga, da se u osobitim okolnostima takova odredba ucini ali sam proti tomu, da se to odredjuje ovako ocenito bez ikakovib granica i da se obcenito kaze, da on mora i dűlje raditi nego sto mu propisano vrijeme nalaze. To se moze u veliku zloporabu pretvoriti, pa bi se moralo odrediti, dokle smije predpostavljeni prekoraciti granice radnih satova. Zato bili ja ovdje kao svoj predlog stavio, da se tocmo opredjeli koliko smije to produljenje duljega rada trajati. Ovako naime nebi mogao predpostavljeni ovaj § izrabljivati na stetu namjstenika i radniká. Ja bi mogao jos i to dozvoliti, da je radnik duzan neko vrijeme krace vrieme raditi u sluzaju izvan redne potrebe. Svakako trebalobi vrieme j3roduljenoga rada tocnije oznaciti i istc nagraditi, posto nije pravo da radnik ni privatnom covjeku ili poduzecu kakovomu radi bezplatno, a kamo li drzavi sa tako bogatim poduzecem i sa tolikim sredstvima! Ima tu takovih vise zlokobnih ustanova za namjestenike. Jer vi nijedam s vasé strane ne zauzimate se sa ove nize klase namjestenika na zeljeznicama, ci nimo to mi Hrvati, mi Hrvati hocemo ih braniti i űzet cemo ib u zastitu i osida, kad dodje do specijame clebate. U svakom §. ovoga zakona mi cemo paziti, da nebude odredjeno sto bi bilo na stetu siromasnoga i patnickoga radniká. U §. 18. imadc jedna ustanova, koja se nikako nemoze sloziti sa morálom, jer covjeka upravo sili na to, da si dusu ogrijesi, da pod svojin blizim jamu kopa, jer je svaki namjestenik véli paragraf duzan odmah prijaviti predpostavlje nomu, akoopazi, da je netko pijan ili u pripitom stanju dolazi prije ili za vrijeme sluzbe. Gospodo moja ovo je dosta vazva tocka. Lijepa je to odredba jer je potrebna sigurnost na zeljeznicama, da nebi stotinn i tisuce putnika izgubili sboju glavu zbog neopreznosti pojedinih namjestenika. Tu treba vecu stro gost uvesti. Ali ovo nije nácin, da je odredjuje, da je duzan drug druga prijavibi. 9*
