Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-190

190. országos ülés 1907 Julius 3-án, szerdán. 391 Visoki sabore! Moram spomenuti, da ima jedna velika nesmisao u trecoj alineji ovoga paragrafa, hoéu da vam pokazem, kako ste radili, kako ste se titrali sa hiljadama i hiljadania ljudi, prepustili ih samo volji onih, koji imadu snjima pravo da razpolazu. Sad ce sljediti naredba g. ministra glede odredaba ove zakonske osnove, ova ce se mozda i po ostriti, a ja mislim, da niste vi svi, koji bi pristali na sve paragrafe ove osnove. Ni mi ih kao ljudi nismo mogli da prihvatimo, te se nismo borili samo radi tóga, hoce li brvatski jezik dóéi na zeljeznice ili ne, borili samo se zato, da se korrigira cijela osnova, kako bi se korrigirati morala. Vi ste se odrekli svaké zastite onih, koji su appelirali na vas i koji ce jos appelirati. Dobro, ali vam nemogu nikako da odobrim vas postupak, uvedenje ovoga j>aragrafa i onda tumacenje svih onib drakonskih mjera, kője imate u obrazlozenju, sto ga je podpisao ministar trgovine a sigurno sastavio onaj, koji nije mislio, da ce danas sutra doci ljudi, koji ce vidjeti, gdje su bili pravi zastitnici slobode i stvaranja zakona, gje su bili tobozé nekulturni Hrvati, koji su ustajali na obranu vasé slobode i vasega prava, na obranu vasih ljudi mozda vize nego svojih. Ja ne mogu dosta da se na cudim, kako je dozlo n óvom odlucnome momentu do preokreta, razumio bih onda, ako to tumacim tako, da se gospoda s one strane nisu usudila, kao zakón prihvatiti sve one norme, proti kojima bi ustajale hiljade i hiljade ljudi. Ja to mogu samo tako tumaciti, jer onako, kako se pocelo ovdje raditi, vi biste mogli od paragrafa do paragrafa doci i do posljednjog paragrafa, ali bi vasa javnost, ali bi vasi ljudi toliko tóga culi iz nasih usta, kakvi im se lanci kuju i culi bi, da nije obijest hrvatska, koja se bazira na zakonu, nego da je to obrana prava covjeka. Ali tomu vi niste htjeli dati svoje sankcije, pa ste rekli, neka se nadje jedan modus liberalnog stvaranja zakona, jedan mosud Tiszovstine u TJgarskoj, neka se kodificira sve ono, sto mi nismo javno pretresali i neka se to prepusti naredbi, kojoj mi ne cemo da dademo svoje poturde. Egy hang: I .. . A . . . Surmin Gjuro : Ja nisam rekao: I... A..., nego i (Elnök csenget.) neka se prepusti na odredbu ministra, koji ce náci ljudi, koji ce izdavati ovakove naredbe, kako je sastavijen ovaj zakón. Ja se ne mogu dosta da nacudim, kako ste mogli prihvatiti ovaj nácin riesenja, gdje imate stotinu drugih nacina, gdje ne bi bilo ni najmanje stete ni sramote, nego danas na ovakav nácin i uzmak, sto ga je zamislio sigurno ne onaj, koji misli da cuva prava, principe i ideje, kője zastupa vecina ovoga sabora, vec netko drugi hoteéi se posluziti vama kao svojim sredstvom. Vecina ovoga sabora isla je tako daleko, da je u óvom paragrafu sankcionirala sve ovo, sto se imade urediti tobozé za vrhovnictvo, podvrhovnictvo, predpostavljenictvo i namjestenictvo. Taj momenat upotrebila je vecina, da se izvuce iz neprilike, a mora se pitati, kako ce biti javnosti poznato ono, sto se normira pojedinim upravo strasnim paragrafima. Meni je sada svejedno. 0 tom necu vise govoriti. U ovoj zakonskoj osnovi se kaze, da ne podpadaju pod evaj zakón zeljeznice uredjene na konjsku süu, Dapace, odredbe ovoga zakona ne protezu se neograniceno na strojnu silu, jer §. 55. véli, da to u nekom obsegu moze dozvoliti ministar trgovine. (Olvassa): »Za zeljeznice nizega reda i za zeljeznice, k cijoj mrezi spadaju i j>ruge, kője se protezu jjreko podrucja zemalja sv. krune ugarske, moze ministar trgovine dozvoliti i ine razlike.« Gospodo, vi ceté po ovoj stilizaciji sa namjestenicima, koji kao da i ne spadaju ovoj zokonskoj osnovi, ali spadaju po svojoj naravi, medju cinovnike, moci raditi, sto budete htjeli. Ja sam uvjeren, da ce ostati isti motivi i ista tendencija, koja je i kod stvaranja §. 1. i dalje, i da tíete vi obzirom na naredbe, kője ce preuzeti pojedine paragrafe, morati se staviti na obranu onih, koji bi imali biti zasticeni samim zakonom. Jos cu spomenuti, da se sjetim samih stvaralala ovoga paragrafa, da ne govorim vise o onome dometku, koji je upravo smijesan, da njesto protumacim, kako vi bez i jednog samo poklika, bez i jedne rieci, prihvacate ono sto vam predlaze drzavni tajnik na usta g. ministra trgovine. Tamo imadete i tumacenje. Treba nam kazati, sto su zeljeznice, sto je namjestenik, treba nam kazati sto je predpostavljenictvo, sto vrhovnictvo itd., zato, da ne bude pomutnje pojmova, —- kazu gospoda — i vi to sada sami sankcionirate, vi ceté to prihvatiti kao zakón, kao nesmisao i kao neki nepojmljivi nesmisao u 20 vijeku kodificirati, da ostane godine i godine, jer ne vjerujem, da ceté tako brzo htjeti iznieti zakón, kojim ce se uredjivati pojmovi o zeljeznicama i o duznostima, kője vrse namjestenici. Ja sam ponovno razlozio, kako moj predlog odgovara svemu, sto bi imala biti tendencija ovoga zakona i za sto smo se mi Hrvati ovdje zauzeli. Ovdje smo ustali na obranu zakona, ustali smo za cast onih, koji stvaraju zakone, jer nismo mogli razumjeti ni misliti, da bi ovo zakonodavstvo moglo iznieti i ovakove paragrafe, kakovi su ovi, kője vi sad naredbom pretvanate. Sve sam to obrazlozio u óvom saboru, i jos sam istaknuo, da sa najmanje obazirao na ono, Sto se zove drzavopravnom pitanje. Ali kad dolazi predlog ministra trgovine, da se imade ovaj paragraf zamijeniti jednim drugim, kojim ce se sankcionirati ono, sto je u jednom drugom paragrafu ove osnove sadrzano bilo sto se ovamo