Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-181

24 181. országos ülés 1907 június 21-én, pénteken. mora izvadjanju g. Sztereny-a vidjeli smo, da j'e veliki dio i znatne svote za zeljeznice dala Hrvatska, da nije sudjelovala iskljucivo Ugarska, nego da je to zajednicka stvar. za koju se upotrebljavaju i zajednicki dohoclci, dakle i nasi dohodci. ííavesti cu jos i to samo, da u Hrvatskoj imade vecina pruga vicinalnili zeljezniea, kője su gradjene izkljucivo iz imovine nase, iz domacih prinosa zemlje, zupanija, gradova i td. i prihoda pojedinaca. I tu gospodo moja na tim zeljeznicama, s kojima upravlja ravnateljstvo drzavne zeljeznice otimate domacim sinovima kruh i mogucnost namjestenja?! Hoce se sada zakonskom óvom osnovom da se za sva buduca vremena onernoguci nanrjestenje domacih sinova a zeljeznice, a njiliov novac lezi u tim zeljeznicama. Ovo potonje neka izvoli g. drzavni tajnik pobiti, ako moze. Jos cu kazati g, drzavnoniu tajniku Sztereny-u nesto na ono, sto je rekao, da u Hrvatskoj imade veliki broj zeljeznicara koji hrvatski govore. Grospodo moja, ja dopastam, da ili imade koji hrvatski govore. Ali pitanje je, jesu li to domaci sinovi kraljavine Hrvatske i Slavonije? Mi koji stojimo na stanovistu §. 46. nagodbe, trazimo, da se vrsi tocno ovaj imperativ, zakonske ustanove kod svih zajednickih ureda i na zeljeznicama. Za nas nije dovoljno, da pojedini ili mnogi namjestenici govore hrvatski. Nasuprot, mi trazimo, da se namjstavaju domaci sinovi, pa ma bili i Madjari, koji su kod nas u Hrvatskoj rodjeni tu nadleíni, koji pripadaju k nama. te se j)0 tom imadu smatrati i domacim sinovima, docim Madjari i ini su iz Madjarske, nisu domaci sinovi. Mi hocemo da spasimo kruh domacim ljudima. Oni imadu pravo da traze namjestenje i zasluzbe u domovini, a ne mozda tudjinci, koji moguce i govore hrvatski. Napokon imadete dosta u Ugarskoj i slavenskih plemena, pa bi ste onda mogli same takove poslati i opet bi time nasem ljudima kruh otimali. To pitanje moze se samo teritorijalno rijesiti isto tako, kao i pitanje jezieno. Ja isticem, da u Hrvatskoj svatko od najvisih drzavnili faktora do najiiizih s narodom hrvatski govoriti. Kad je sluzbeni jezik u svim granama drzavnog, javnog zivota u Hravtskoj hrvatski, mislim, da se tome moraju pokoriti i zeljeznice, bile one privatna poduzeca ili drzavna. Kralj mora s nama hrvatski govoriti, hrvatski mora s nama govoriti zajednicko ministarstvo i zajednicka vlada, domobranstvo imade hrvatski sluzbeni i hrvatski zapovijedni jezik. Gospodstvo je dakle hrvatskog jezika na teritori ju kraljevine Hrvatske izvan svaké dvojbe uzakonjeno. Za vasé razumjevanje, kako su daleko isii vasi i nasipredji, moram istaknuti. da su glede pitanja jezika ustanove nagode tako jasue, da ne dopustaju nikakve dvojbe, da je nase stanoviste ispravno i zakonito. Ne samo na teritoriju kraljevina Hrvatske i Slavonije je gospodstvo hrvatskog jezika uzakonjeno, nego i izvan tóga teritorija na putu do zaednicke vlade i natrag, uzakonjeno je gospodstvo hrvatskog jezika i ta ustanova dovoljno vam dokazuje, da je nase stanoviste skroz zakonito, da mi od tog stanovista odstupiti ne mozemo. Visoki sabore! Sto se tice ohceg politickog polozaja, sto . ga je ta sluzbena pragmatika izazvala u odnosaju izmedju vas i nas, koliko se tóga govorilo, da bi bilo vec suvisno govoriti, ali drzim da je momenat tako vazan, koji je pred nama i toli odsudan, da nemogu propustiti, da i ja ne kazem par rieci, a te svoje rieci inicivati cu sa izjavom jednog ugarskog faktora, to jest kazati cu ono, sto stoji u adresi ugarskoga sabora od god. 1861. Dopustite da citiram stota adresa kaze (olvassa): I)a Hrvati imadu pravo u pogledu svoga drzavo-pravnoga polozaja staviti zahtjeve, kője mi (Magján) nesmijemo a i necemo ignorirati. Dalje véli glede zajednickog sabora (olvassa): Sto se tice Hrvatske, netrazimo, da se o zahtjevima i uvjetima, kője ce njeni reprezentanti iznjeti, odluci po nasoj numerickoj prevagi naprama njenoj brojno manjoj reprezentaciji Hrvatska immade svoj posebni teritorij, zauzima posebni jjolozaj, te nije nikada bila utjelovljena Ugarskoj, nego je bila snama u savezu, bila je nasa druzica, koja je ucestvovala u nasim pravima, u nasim duznostima, u nasoj sreci i nevolji. Dalje véli (olvassa): Ako pako sada Hrvatska zeli sudjelovati u nasem zakonodavstvu, ako se prije tóga s nama sporazumi o uvjetima, po kojima je voljna svoj drzavo pravni polozaj dovesti u savez sa Ugarskom, ako u toj stvari s nama zeli u odnosaj doci kao narod prema narodu, onda mi ne cemo tu ponudu odbiti, nego mi trazimó samo to da Hrvatska ne bude sprecena svoje zastupnike na sabor poslati i kroz to sa bude pruzena mogucnost nama i njima, de djelo sporazuma zapocmemo na drzavo pravnoj podlozi t. j. podlozi ravno pravnoj. Ovako muzevno govori ugarski sabor od god. 1861. Zar ce te vi, zato, sto ste u vecem hroju, sto ste numericki jaci prema nama, da nam na taj nac nácin oduzmete nase sveto pravo nas jezik i ako to hocete, onda se stavljate u opreku sa patriotskím vasíim muzevima, koji su god. 1868. znali bolje cieniti prijateljstvo Hrvatsko, nego vi danas. Ugarska u tom pitanju mora da promisli politicke posljedice i konsekvencije, kője mogu odatle nastati, ako nas nadglasate u óvom pitanju, kője ovaj sabor nije kompetentan da riesava. Poniislite na politicke posljedice, jer ako vi prekrsite nacela, koja se krsiti nesmiju, ako u jednom pitanju, kője se moze samo na naéin u § 70 nagode nazncenim promjeniti putem regnikolarnih deputacija, nu-