Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.
Ülésnapok - 1906-186
Ib6. országos ülés 1907 június 27-én, csütörtökön. 229 godisnji stanovnik grada Zagreba znadem jako dobro, sto to znaci stanovati u Zagrebu. Stanbene prilike u Zagrebu su takove, da jedan cinovnik, koji ovdje spada po óvom razrednom razdjelu u visi juaéevni razred, sa svojom stanarinom ne moze absolutno dobiti stana. Stoji jedno, a to mogu svi namjestenici, bez obzira na to jesu li Madjari ili Hrvati, posvjedociti, da moraju svaki mjesec dodavati na svoju stanarinu najmanje 15—20 kruna. To je najmanje, ali izvolite űzeti, kakav on stan imade, Jedan cinovnik ili namjestenik, koji imade 3000 kruna godisnje place, taj ne moze da se zadovolji u Zagrebu sa stanoin od mjesecnih 50 kruna. A taj stan od mjesecnih pedeset kruna moze biti stan sa jednom sobom i kuhinjom i onim, sto je bas najnuznije. A drugi, koji imadu manju stanarinn, ti moraju absolutno od svoje zasluzbe dodavati mozda polovicu za stan. Ja znam iz vlastitog iskustva kao hrvatski cinovnik, sto znaci imati stanarinu tako, da ja moram nadoplacivati na svoju stanarinu blizu 40 kruna mjesecno, prém da je moja stanarina razmjerno velika prema ovoj. Ako se uzme u obzir to, da jedan cinovnik sa 3000 kruna godisnje place mora imati pristojam tsan za sebe, da mora imati recima 3 sobe, jer ima familiju, onda taj covjek ne moze dobiti stana bez 80 kruna mjesecno. Ali taj stan nije, kako sam jedamput cuo u razgovoru sa gospodinom ministrom financija, u sredini grada, nego je to po strani daleko, tako, da on, hoces neces, mora uz ovakovu visoku stanarinu ujedno doprinositi a za svoj sto brzi dolazak na sluzbenom mjestu, eventualno za tramvai, a inozda i za sama kóla. Gospodo, ako to stoji, onda ja mislim, da u óvom visokom tjelu ne bi smjelo biti covjeka, koji bi mogao s financijalnih razloga kazati; Zagreb ne treba da dodje u isti stanbeni red, u koji dolazi rijeka i Budimpesta. Ja mogu konstatovati, da bi to znacilo medju samim cinovnistvom, medju samim namjesteni cim a tóga privatno pravnog drzavnog poduzeca zeljeznickog, uciniti nesto, po cem bi oni, koji su u Zagrebu inorali smatrati sebe potpuno zapostavljenima. Zapostovljeni bi bili za to, jer uz njihovu tesku sluznu, kojaje vezana s time, sto ne znajujezika v a. moraju opciti sa opcinstvom u hrvatskom jeziku, jer us tu tesku sluzbu dolazi jos i ovo zanemarivanje i neobaziranje na njihove interese, koji su usko. vezani ne samo sa zivotom nego i sa familíjom. Visoki sabore! Kad je gradsko poglavarstvo zagrebacko donjelo predstavku na ministarstvo, onda je ono obrazlozilo sve, kako je absolutno nemoguca izlazitis ónom stanarinom i kako ti ljudi bas poradi skupoce stanova i poradi zdravstvenih prilika, jer poradi skupoce nemogu dobiti ono, sto bi odgovaralo higieni, moraju, da se zaduzuju. I ove dvije osnove, o kojima raspravljamo, uzimlju obzir na ovo zaduzivanje, uzimlju obzir, jer hoce da cinovnike izvuku iz bijede, u kojoj su danas. I drzava im daje u svakom pogledu pomoc, daje im eventualno za dobavu ziveza i. t. d. Ste vo nije dosta, postovani dome, i na sve to treba obzir űzeti, jer se tűzbe njihove clizu u prvom redu ne poradi teskoce sluzbe, nego poradi teskoce zivota. Izvolite upitati u Zagrebu, kako mogu cinovnici izlaziti, kako idu na trg i kako se vracaju s trga s praznom kesom. U zivotnom i u stanbenom pogledu skujaoca je tamo upravo tako velika kao i ovdje. Drzim da Zagreb u tom pogledu ni najmanje ne zaostaje, jer jedan stan u Zagrebu za manjega namjestenika sa jednom sobom stoji najmanje 30 K. mjesecno. Visoki sabore navodi se ovdje onaj izgovor, koji bi mogao doci poradi zahtjeva ovoga, da bi eventualno imaío to uticanja na vojníctvo, da bi se vojnicka stanarina morala povisiti, ako bi se povisila stanarina za namjestenike ovoga poduzeca, kojemu namjestenici samo najvisc doprinose najvise rade i najvise zrtvuju. Visoki sabore! Slobodan sam upozoriti, da poradi zdravstvenih prilika vrlo malo zeljeznicji namjestenika u Hrvatskoj moze dozivjeti podpuno mirovinu. Zasto! Zato, jer ih sluzba izubije, jer ih umori sluzba i oduzme im svu snagu. A vi gospodo pored tóga svega necete da za Zagreb dadete kojih sto hiljada kruna, premda interesi najvecim djelom rodjenih Madjara, koji su tamo namjesteni, a ne Hrvata, to zahtejvaju. Ti namjestenici zasluzuji drzavi, davaju joj svoj doprinos, pa im se nece ipák malo olaksati zivot. Da se to ucini, oni bi mogli i vise konisti donositi samoj drzavi. Ja nisam podpuno siguran, ali koliko sam informiran, mislim da bi za sve namjestenike, sto su tamo kod urzavnih zeljeznica namjesteni, trebalo samo sto tisuca kruna zato da se Zagreb stavi u prvi stanbeni razred. Ja drzim visoki sabore, kad je nas vrlo postovani drug gróf Batthyány zauzeo se svom snagom zato da ucini nesto za namjestenike, ja drzim da je on uvjeren, da su moje rijeci istinite i da je gradu Zagrebu isto tako skup i tezak zivot, kao sto i na RijeciJa sam spomenuo jedan momenat, koji bi mogao takovo uredjenje otescavati, a to je pitanje financijalno. Ali u obrazlozenju, sto ga je podnio vas financijalni odbor, za ovu zakoiiski osnovu kaze se, da drzava nemoze pustiti, da namjestenici njezini, donose ci njoj velike zasluge i stvarajuci veliki kapital, pored onoga, sto svoje sile u sluzbi troze, da ti namjestenici budu slabo placeni i slabo dotirani. Ako je to bio motiv obzitom na uredjenje juaca, da se reguliraju s óvom zakonskom osnovom, onda budite uvjereni, da onima, koji su u Zagrebu namjesteni i prisiljeni, da u Zagrebu sluze, na
