Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-184

18í. országos ülés 1907 június 25-én, kedden. 157 sto se tice izvrsivanja» politiékik prava i sto se tice ca i privatne zasluzbe ukucana, da je ta osnova prava klasicna reakcionarna osnova, koja se u nicem nerazliknje od obicnih dienstreglementa. Óvom osnovom gube zeljeznicki cinovnici svaku slobodu. Ovora osnovom dolazi se dotle, da su absolutno odvisni od ministra, dase nemogu maci bez dozvole, da ih se moze premjestati kako se kocei mnogi su nacini ustanovljeni kako se moze pod vidom sluzbenih prekrsaja doskoeiti nekome, ako nije povolji nekomu visemu, Uzmimo samo §. 50. Neka koji god Europejac procita ovaj §. i neka kaze, nemam li pravo, ako kazem, da je to pravi priglpatent. Kaze se ovdje u pogledu pasivne resistencije u u §. 50 ovako: Ako bi zeljeznicki cinovnik pod vidom tocnoga vrsenja sluzbe fakticno zavlacio sluzbu, da se imade smjesta odpustiti. Njemu nije dano pravo apelaci je i ako je odzujten sa dektreto, u bude kom je oznacem kao zacetnik, on nemoze uopce natrag u nikakovu zeljeznicku sluzbu. Neka mi izvoli visoki sabor i postovani doni reci, tko je kompetentan da prosudi, kada jedan cinovnik zeljeznicki izvrsuje zaista dobro svoju sluzbu, a kada do,bro za to ga omoguci pasivnu resistenciju ? ISÍeka nam se kaze, gdje je taj kriterij, koji ce salvirati zeljeznicke namjestenike u svakom pogledo eventualnili nepravda, kad oni neimadu niti apelacije, nego ib se baci jed nostavno na sokak i snjima se vise ne govori. Ja nemogu i necu da iznasam ovidje sve natraznjacke ustanove ove reakcionarne osnove, kojik nemoze sakriti niti einjeniea, da se g. grzavni tajnik Szterényi postavio u pózra fransuskoga ministra Brianda. Drzim da je sasvi suvisno nabrajati sve te ustanove, jer one kulminiralju u § 50 gdje je sadrza no ono, sto sam naveo. Kakav je § 50 takva je i cijela ta Osnova. Visoki sabore, je neznam, sto se misli pod upucanima. Je li kuzina tetka, jeli stric ili daljnji rodjak ili mozda takodjer i prijatelj, koji samnom u istoj kuci zivi, ukucanin?. Ova osnova kaze da i kuzina ili prijatelj ili stric zeljeznickoga cinovnika mora pitati za dozvolu ministra trgovine, da se moze baviti kakovim obrtom. Vrlo postovana gosj>ode zastupnici, biti ce vremena kod specijalne dlebate, da o otom dobro promislite, kakav ce utisak uciniti ovaj vrlo postovani dom, kad ovakove §§ prima i usvaja ovakova sta. íz ovakib karakteristika visoki sabore najbolje vidite, kako mi je zao, da neznam madjarski, jer sto bi ja vama znao sve pripovjedati u tom pravcu to je jos vise nego sto je mo postovani drud Vázsonyi. • Visoki sabore, kako sampoceo govoriti o jeziku, neka mi bude dozvoljeno da i svrsim s jezikom. Pitanje o jeziku, kako se ovdje rijesava jest povreda drzavnoga prava i ustava. Neka mi bude dozvoljeno, da u tom pogledu i sa poli tickoga gledista govorim i da grazlaozim zasto drzim, da ce doci sa ovakovim ustanovama do povrede ustavea. Neka mi bude dozvoljeno da razlozim, zasto u tom j>ogledu nemoze pomoci ni argumentiranje o privatnom poduzecu drzave ni argumentiranje, da je to iz teknickib razloga nuzdno. Ja drzim visoki sabore — a tom sam svojem misljenju i na drugom mjestu izraza dao — da treba dobro paziti prije svega na to, sto je sve u kvalifikaciji sadrzano, da treba paziti koliki je domasaj te kvalifikacije i kako stojimo tu s obzirom na ustanove temeljnoga zakona. Ja drzim da § 56, 57 i 9 u prvom redu imaju svoj odnos sa ovim pitanjem, da § 9, 56 i 57 temeljnog zakona nagodbe uredjujul jezicno pitanje i da su tim §§ mislili oni faktori, koji su nagodbu sklapali da je to pitanje, rieseno. Jer nemogu ja predmijevati, da oni glede jezika nakon stvorenih ovih §§ nisu. Smatrali stvar svosenom. Kaze se da su zeljeznice privatno poduzece. Dobro, ali u §-u 9 nagodbe medju zajednickimi poslovima naprojene su i zeljeznice. Istina, izbacen je jedan svakako interesantan argumenat — neznam od koga dolazia to je argumenat, da onda, kad su nasi predei sklapali nagodbu, jos nije biljo zeljeznica. Ja drzim, da je to sasvim svejedno, i da bi znacilo, da se ja upustam u suvisne stvari kad bi obrazlagao, kako sa § 9 neima ovo pitanje nikakove veze. Drzim da su u nagodi zeljeznice unapred predvidjere a jesu li ib predvidjali, jer su vec bile ili tek imale doci, to je za nas sve jedno, dosta je, da § 9 kaze da su zeljeznice zajednicki jrosao. To taj § kaze izricito, pa je time pitanje u pogledu zeljeznica rijeseno. — Zeljeznice su dakle svakako zajednicki posao. Prigovara se s Vasé strahe, da u nagodbi nestoji, da za zeljeznicame mora biti hrvatski jezik sluzben, nu mi neimamo ni za listonose ni za financijalne strazare narocito u zakonu kazano, da mora biti hrvatski jezik sluzben, jer mislim, da to nije niti nuzdno. Kad imamo generalnu ustanovu sto ce nam specijalna ? Medjutim u nastavku § 56 i 57, govori se o tom, kakov imade jezik da bude u Hrvatskoj sluzbeni. § 56 kaze, da je u Hrvatskoj sluzbeni jezik hrvatski toli u zakonarstvu, koli u sudstvu i u upravi, a u § 57 kaze se, da je hrvatski jezik i za organe zajednicke vlade u Hrvatskoj sluzben. Kad su dakle zeljeznice zajednicki posao i kad zeljeznicki cinovnici nemogu da budu privatni cinovnici, onda pitam ja visoki sabore, kakov jezik moze da bude na zeljeznicama zvanicni nego hrvatski? Magjarski? Pa dobro, ali sad cu ja upotrebiti istu argumentaciju, pa pitam Vas, gdje pise, da ima u Hrvatskoj biti na zeljeznicama sluzbeni jezik • magjarski ? (Derültség és taps a jobbközépen.)