Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.
Ülésnapok - 1906-170
ilQ. országos ülés 1907 június 7-én, pénteken. 93 odijeljéno istih ticuce se primjedbe svoje, doticno zajednicke vlade ugarske.« Kad tu zakonska ustanova jasno govori, da je ministar bez lisnice. imenovan [za zastupanje interesa kraljevina Hrvatske Slavonije i Dalmacije, za odbanu interesa tih kraljevina, onda je taj ministar po svojoj prisezi bio obvezan i duzan, da upozori zajednieko ministarstvo trgovine, da ova zak, osnova kako je predlozena u ovoj visokoj kutíi dira u temeljini zakón pa da on ne moze prihvatiti te zakonske osnove, a ako bi ipák kraj svega tóga zajedniöko ug.-hrv. ministarstvo trgovine ostalo kod svoje osnove, morao bi iz tóga povuci svoje konsekvencije (Tako je! Nagy helyeslés jobbfelöl.) i ne dopustiti, da se temeljni drzavni zajednicki zakón mijenja specijalnim zakonom, zakonom koji rasj'raolja o zajedniökom predmetu, o zeljeznicama. Moramo dopustiti,'da je zakonodavstvo o zeljeznicama kako véli 9. §. nagode predmet zajednicki i zato da spada pred fórum ove visoke kuce , ali samo dotle i onoliko, koliko ne dira u temeljini drzavni zakón i ne mijenja nagodu Ja sam vec rekao i dokazao, da ta zak, ornova, kako je predlozena u ovoj visokoj kuci, posto svojim § 4. zahtijeva od sluzbenika i namjestenika kod zajednickih zeljeznica iskljucivo znanje madjarskog jezika na teritoriju kraljevine Hrvatske, ne, moze postati nikada zakonom jer se kosi s drzavnim temeljnim zakonom, jer se kosi s nagodom. Ja sam uvjeren tvrdo, da ta zakonska osnova ne moze jjostati zakonom bas radi tóga, jer kao specijalni zajednicki zakón dira u temeljni drzavo pravni zakón, koji su vlasni j^romjemiti samo oni faktori, koji su je nagodu stovarili. Dopustite da opet procitam § 70. neka javno mnijenje znade, kako glasi taj §. . . Evo ga (olvassa): »Iza kako bude nazocna nagodba jaostigla previsnju sankciju, imade se ona, kao zajednicki temeljni zakón uvostiti u posebne zakonike kraljevine Ugarske i kraljevinah Dalmacije, Hrvatskei Slavonije; pa se podjedno ustanovljuje, da ova nagodba ne moze biti predmetom zakonodarstva pojednihi nagadjajucih se kraljevina i da promjena iste uslijediti moze samo onim putem, kojim je udjelotvorena pristupom najme obih onih cinbenikah, koji ju sklopise,« (Tako jel Élénk helyeslés jobbfelöl.) A tkoje sklopio taj ugovor, tkoje sklopio nagodu og 1868 ? Sklopila ju je kraljevina Ugarska s jedne strane skraljevinom Hrvatskom s druge strane. Tko dakle moze mijenjati, po jasnim ustanovama §. 70. nagodbe, taj drzavni temeljni zakón, ako ne onakav, jednakopravni odbor kraljevine Ugarske i kraljevine Hrvatske, kakav ju je i stvaralo. Zagorac István : Josipovic i Szterényi hoce da mijenjaju nagodu. (Nevetés a horvátoknál.) Grahovac Mirko: Ali ova zakonska osvava dira u temeljni zakón i bas radi togau Hrvatskoj i za hrvatski teritorij ne moze nikad zakonom postati. (Tako je!) Ber privole Hrvata ne moze nikada postati zakonom Surmin György: Nikad, nikada, niti uz volju hrvatskog ministra. Grahovac Mirko: Ali za nenadani slucaj, da ovu zak, osnovu prihvati ova vis, kuca, i da ona postane zakonom bez privole Hrvata, sto ce odatle nastati? JSTastati ce jaz, nastati ce zlo, kője ce stici kraljevinu Hrvatsku ali ce stici jednako i kraljevinu Ugarsku. (Tako je!) Jedino kraljevina Ugarska s kraljevinom Hrvatskom stvara jednu zajednisku drzavnu zajednicu. Svaka za sebe ima svojih autonomnih pasala kője ce moci rijesavati, ali naprama kraljevinama i zemljama zastupanim u carevinskom vijecu i naprama inim drzavama, moze ta zajednica po tcmeljnom zakonu samo kao drzavna zajednica fungirati. (Zaj, cujmo, halljuk !) Eekoli, da je pogreska javnog mnijenja ugarskog, kad je trazilo krivca unarodu lírvatskom ili u vladi lírvatskoj zato sto je nastao spór izniedju Ugarske i Hrvatske radi predlozene zakonske osnove. Rekoli neka se krivac trazi u stvoriteljima te osnove, u pocecima njezinim, i ako ima krivnje neka se ona trazi u ministarstvu hrvatskom, kője bi imalo zastupati interese hrvatske, jer kad je to ministarstvo privolilo, da ova zakonska osnova, kakova jest, dodje u raspravu, nije vrsilo svoje duznosti prema § 44. nagodbe, na koju je duznost ministar prisegao. Hrvati imadu pravo, da se prituzuju i da prigovaraju ministarstvu hrvatskom i vise tóga. ISTuzgredice cu samo spomenuti, da u ustavnoj zemlji ne bi smjelo biti najvise sudiste bez svoga prcdsjednika, kako je to sada u Hrvatskoj. Surmin György : Po volji hrvatskog ministra. Grahovac Mirko: A znam i to, da je Hrvatska kraljevina stvorila svoj autonomni zakón o nazivlju mjesta u kraljevini Hrvatskoj i podnijela na ga previsnju sankcijn, ali do danas nemamo rijesenja, kóla je sudbina stigla taj zakón. Surmin György: Josipovic to zna. Grahovac Mirko: Ja zne znam zasto je jedina kraljevina Hrvatska osudjena da bude uvjek zapostavljana, da mora tako dugó cekati na svoje zakone i na predsjednika svog vrhovnog sudista. Hrvatska kraljevina nije tóga zasluzila, ako uvazimo historiju pekojoj su Hrvati bili obrana od najveceg neprijatelja, koji je navalio na Evropu. Hrvati su mnogo podnijeli u svom zivotu, pak ce i u buduce znati mnogo podnijeti. Sjetimo se samo onih vremena, kad je Hrvat uz diljku pusku, uz britki handzar i uz
