Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.

Ülésnapok - 1906-180

180. országos ülés í907 Moram reci, da ja nisam svega razumio, sto je g. Sztereny govorio, ali ce se náci iza mene s nase strane drugih govornika, koji ce moci do sutra prociti, sto je Sztereny kazao, pa ce ga sigurno i oprovrcl. Dakle gospodo cujte dalje. Sjedeci ja na óvom mjestu, dobacio mi je jedan prijatelj ovdje iza ledja, ma kako pravo imadete vi i jeste li novcica dali za to ? Malo da se nisam nasmijao i rekao sam: Xa moj gospodine vi niti tóga ne znate! Ja imadem spis ovdje, koliko se na gradnji zeljeznice s nase strane doprinjelo do konca god. 3906. Od strane dráave izdano je u tu svrhu 150,603.000 K., ali ima tu i naseg novca, jer je to iz zajednicküi dohodaka. Naposé je od strane krajiske investicionalne zaklade, a to je bogme samo nase, izdano 43,400.440 K a od strane municipija i obcina, a to je 0j3et nase, preko 6,000.000 K. a od strane privatnika preko 15,000.000 K. Sada racunajte jesmo li mi sami dali polovici novca? U drugoj polovici onoj i opet je dosta nasega. Egy hang: To za Szterenyi-a nije nista. Penjic Bogdán: Ja vam kazein, drzite se onoga: clara pacta, boni amici. Meni je zao, da se tóga nedrzite, pa da vi snase strane ne ceté tóga, jer ste se sustegnuli od debate. Zao mi je, da se nije onako nastavilo, kako se je dobro pocelo, nego ste vi nas same ostavili. Produljili smo sjednice za jedan sat dűlje, tobozé da nas umorite. Vi vidite dobro, da nas umoriti ne mozete. Mi sa stanovista, na kojem jesmo, necemo nikamo. Dosla je strogost, zaprijetilo nam se sjedne strane no mi ne mozemo s naseg stanovista, jer smo Hrvati, u svakom nam brvatska krvca vrije, a krv nije voda, pa do zadnje kapi krvi svaki svoje stuje i ljubi. (Taps a jobbközépen.) Ja nemam nikakovib tajna nego sto cutim i mislim, to ikazem, pa cu da vam odkrijem, sto imám na srcu. Stoga sam ovo izrekao. Sad cu malo preéi i na pragmatiku. Duzan sam to uciniti, da mi se ne kaze: gledaj ti ovoga, samo se politikom bavi, a ne govori nista o pragmatici. S druge strane moram paziti i na interese onih koji, je dva cekaju i da cuju da se je podignuo glas ovdje i za njih. Glede tóga postovani dome, samo sam desetak §§ ispisao. U tom pogledu vec je profesor Surmin dosta proresetao te §§ a ja bi samo rado da jos nesto spomenem. O § 4 dosta sam govorio, odnosno proti njemu, jer u § 4 sl. a/kaze se izricno, da se u sluzbu zeljeznica primaju samo osobe, kője su ugarski drzavljani, te znadu madjarski. E, moji dragi, gdje ste vi, koji znadete madjarski?! Time je za sinove nase domovine zeljeznicka sluzba jednostavno oduzeta. Vi vidite da je to najveca nepracda. Za nazive i takove KÉPVH. NAPLÓ 1906—1911. X. KÖTET. janius 20-án, csütörtökön. G13 stvari jos bi vam covjek ostavio neka bude, ali ne mo2e se ostaviti glede jezika, jer su time nasi ljudi izkljuceni od kruha. Prvi dio tóga § inogao bi jos ostati, ali onda bi trebalo kazati: ali za Hrvatsku i Slavoniju, glede jezika i namjestanja domacih sinova vrijedi nagodba od g. 1868. Tada bi se stvar mozda mogla izravnati. § 6 govori o strukovnim tecajima. Postovani dome! zalosno je, da mi u Zagrebu nemamo posebnoga ravnateljstva zeljeznica, Kad bi bilo to ravnateljstvo, i uz to ravnateljstvo zeljeznicarski tecaj i to u hrvatskom jeziku, onda bi se i same sluzba na zeljeznicama u Hrvatskoj clrugacije obavljala. Stoga ja ne mogu biti za taj § jer nigdje se ne spominje nista o strukovnim tecajima za nas, niti o kakovom ravnateljstvu, kője bi bas u Zagrebu za sve pruge, kője su na teritoriju Hrvatske i Slavonije, bilo potrebno. Sada prelazim na § 15 u kojem se izricno kaze da se inoze premjestiti zeljeznickoga cinovnika i namjestenika kad to ustreba. To je novo. A vidite u. § 31 kaze se pod sl. c) za premjestenje, da je to discrplinarna kazna. Ovamo se véli, kad ustreba premjestit cu te, a onamo opet je to kazna. Dakle covjek ni kriv ni duzan moze potpasti pod ovu kaznu § 31 to je protuslovje. Nadalje se u § 17 govori o tom, da kada ustreba, i ako je muzda raditi, da namjestenik mora raditi ma dan i noc bez odmora, ali i bez posebne nagrade. O kakovom pravu se tu moze govoriti? G. drzavni tajnik spomenuo je strajk. Ako jedan strajkuje i ne radi, zar da je onda drugi duzan, da vuce za trojicu bez novcica nagrade ? Tóga nigdje na svijetu néma! I ja u nom vinogradu, ako vincilira pol sata dűlje na radu zadrzim, bogme mu moram platiti. A ako hocu da prije svrsim svoj ]3osao tamo, ja cu ga drage volje platiti. Kud i kamo vise mora u takovim slucajevima drzava placati radnike, da ne oskudjevaju i da cim vjernije i savjesnije sluze drzavi. Gosjaodo! Ovaj paragraf 18., koji je bas jucer spomenuo moj gospodin predgovornik, jest mati podle denuncijacije. Ja bi ovaj paragraf, ili posve ispustio, ili tako promjenio, da drug druga nije duzan prijaviti, ako ga vidi pripitog u sluzbi, jer ce onda nastati najveca denuncijacija, a moze biti i nekriv prijavljen, nego neka se za to brine predstojnik postaje, koji ce znati sve namjestenike na ljepsi nácin opomenuti i uscuvati ili od takovih prekrsaja. Paragraf 23. jest sbilja drastican. On zabranjuje, da si Zeljeznicki namjestenik i njegova obitelj na posteni nácin nesto nuzgredno zasluzi. liecimo, ja sam strazar na jednoj strazarnici i imám malo place, mora svaku minutu biti oprezan, jer ake se igdje opreznost i tocnost trazi, to se trazi na zeljeznici, a ja sam kako rekoh namjesten tu kao strazar, a imim uz to i dosta 65