Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.
Ülésnapok - 1906-177
362 177. országos ülés 1907 június 17-én, hétfőn. Bauer Ante : Slijedimo dalje! G. Nagy kaze, kad nagodba, temeljni drzavni zakón od g. 1868. 0 tom nerjesava nista, onda odgovor na pitanje: Koji ima biti sluzbeni jezik na zeljeznicama, da stoji jedino tóga, cije su zeljeznice, i sto trazi interes sluzbe na zeljeznicama. Ja éu se osvrnuti ponajjsrije na argumentaeiju Nagya, Sto ju izvodi iz interesa sluzbe, da dokaze, da na hrvatskom teritoriju ima na zeljeznicama biti sluzbeni madjarsld jezik. G. Nagy umuje ovako: Na teritoriju krune sv. Stjepana ima jedna jedinstvena uprava zeljeznicka. Kako bi dakle izgledalo to, kao bise moglo upravljati sa zeljeznicama, kad na periferiji ne bi razumjeli onoga jezika, kojim se sluze u centrali ? Ja nasuprot tvrdim, da je za zeljeznicare doista potrebno, da govore vise jezika. To trazi interes sluzbe. Ali drzavno pravni polozaj Hrvatske prema Ugarskoj zahtijeva, da na teritoriju hrvatskom budo sluzbeni jezik hrvatski. Kad bi stajao argument g. Nagya, trebalo bi ga provesti i malo dalje i po istom princijsu reci po prilici ovako: Jedna je i jedinstvena uprava pod krunom sv. Stjepana u financiji, na posti, brzojavi itd. itd., pa kako ée se ta uprava voditi, ako na periferiji ne razumiju jezika, kojim se sluze u centrali? I onda bi trebalo, da u svini tim uredima bude sluzbeni jezik madjarsld, onda treba jednostavno brisati §§. 56. i 57. nagodbe ili ih ukinuti. Zagorac Stjepan: To bi i doslu! Bauer Ante: Ja ipák mislim. da ovaj dokaz i, za pravnu svijest g. Nagya odvise dokazuje a onda mu dozivam u pamet pravilo logike: qui nimis probat, nihil probat. Da Nagy dokaze, kako je u interesu suzbe magjarski jezik u Hrvatskoj, jx>zvao se je i na ministra ráta. Ministar ráta OJH-O bi se tome, da na zeljeznicama u Hrvatskoj bude hrvatski jezik, jer za slucaj ráta ili ustanka treba bude jedan jezik na zeljeznicama. Na ovaj argumenat gospodinu Nagy u ne cu has nista odgovoriti, jer ga je vec jrobio i o beskriepolon covjek strucnjak i nepristranom suda jerniti je Hrvat niti Magjar PML. Adolf, Bittér Latterer von Lattenburg. Ja cu jos dodati samo to. Ako bi bilo potrebno za slucaj ráta, da bude jedan jezik, i ako ovaj princip prihvatimo, onda mislim da bi se moglo takova sto izvesti, protiv cega se jamacno buni magjarska svijest samoga Nagya. I. opet mu dakle kazein: qui nimis probat, nihil jwobat. Koliko dakle vrijedi ova argumentacija g. Nagya, koju on osniva na interesima sluzbe? 6. Nagy morao bi bio dokazati absolutnu potrebu magjarskoga jezika na zeljeznicama. 1 kad bi to bio dokazao, onda tek kao pravnik nebi bio smio zagovarati ovu osnovu, da se na óvom saboru pitanje ovo rijesi, vec bi kao pravnik morao uputiti to pitanje onamo kamo spada, najme pred regnikolarne deputacije. A on ne samo da nije dokazao absolutne potrebe, vec mje dokazao nikakove potrebe. A da bi bio udoban centrali jedan jezik, naime magjarski, to drage volje ja dopustam, ali centralna ujorava zeljeznica nije samo madjarska uprava, nego zajednicka uprava. I tim se vracam na prvi argumenat g. Nagya, na pitanje cije su zeljeznice. Na ovo pitanje, odgovara gospodin Nagy, da se odgovor nalazi u naredbi od 1. prosina 1875. koja imade vec snagu zakona, a odredjuje u §. 5. da se posjednik tvrdke imade upisati uvjek Magyar állam. Gosj>. Nagy nece ovo, tako da razumije, kao da ovdje Magyar állam stoji nasuprot Hrvatska, odjeljeni Hrvatska, nece da razumije tako, kao da su zeljeznice i one na teritoriju hrvatskom samo magjarske. On dajtace odbija povike s vasé strane, da su zeljeznice gradjene samo magjarskim novcem. On priznaje, da i Hrvatska na tim zeljeznicama, na tom posjedu, na tom zajednickom posjedu, imade svoj dio. Izgledalo bi dakle, ovako gosp. Nagy dalje argumentira, izgledalo bi dakle, da na tim zeljeznicama obstoji neki condominijum izmedju Hrvatske i Magjarske. Gosp. Nagy ovaj pojam conduminijuma odlucno pobija, ali se ipák privremeno stavlja na ovo stanoYiste i onda ovako s ovago stanovista argumentira i umuje: Ako se shvati posjed zeljeznica kao condominijum, onda, buduci da se zeljeznice ne mogu upravljati u sva jezika, sto ne stoji, tko onda imade da odluci o jeziku na zeljeznicama? Gosp. Nagy kaze, svakako onaj, koji imade vecega diela na tim zeljeznicama, ta bilo bi smjesno, kad bi jedan suvlastnik od jedne desetine trazio za svoj jezik sva prava, a drugi suvlastnik od devet desetina, da na to neima nikakova prava. Ergo, na hrvatskim zeljeznicama treba da vlada magjarski jezik, kao sluzbeni jezik guode erat demonstrandum! Ovo je gospodo i visoki sabore pred mojim oöima tako smijona argumentacija, da se ucenjak, ugledan ucenjak, ovakovom argumentacijom nebi smijo posluziti. Jer uzmemo li u obzir samo duljinu pruga., to imade na teritoriju Hrvatska, oko devet sto kim. drzavnih zeljeznica, a oko 1000 kim. lokalnih i 120 kim. po prilici juzne zeljeznice; uzmemoli nadalje u obzir, da je u zeljeznice na Hrvatskom teritoriju ulozeno preko 120 milijuna nezajednickoga novca, a oko 150 milijuna iz zajednickoga budgeta; uzmemo li nadalje u obzir, da zajednicki izdatci, sto se preliminiraju u zajednickom budgetu, nisu samo magjarski novac, onda kako se nioze govoriti o suvlastnictvu u 1/10 i 1/10? Ali kad bi i tako i bilo, kad bi na vlas tako nas odnosaj suvlastnictva stajao, onda bi jos bilo pravo na nascj strani, jer, kad bi ovako stalajo, a izmedju ova dva suvlastnika bi obzirom na jezik obstojali onakovi ugovori, onakovi zakoni, kakovi obstoje izmedju nas i Magjára, onda velim, da bi mi