Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.
Ülésnapok - 1906-176
176. országos ülés 1907 június 15-én, szombaton. 321 je uvjek politika bila: Pobrinimo se najprije za sebe, a ako sto ostane to neka bude za Hrvate. Nedaj Bog da ta politika potraje, jer ako potraje, budite uvjereni da nece biti dobro ni za vas ni za nas. Ta svaki narod mora nastojati da sa svakim, a naposé sa svojim susjedom zivi u prijateljstvu i slozi, mora da gleda da si steóe sto vise simpatija, jer jedino tako moze da napreduje. Kad bi znali cieniti prijateljstvo Hryata i kad bi vi nastojali, da njihove simpatije dobite za sebe vi biste mnogo od tóga koristi imali. Yi poznate Hrvate kao dobre i rairoljubive i iskrene susjede, pa zasto negledate, da ih ucinite svojim prijateljima? Pitajte vi one Magjare, koji u Hrvatskoj sluze na zeljeznicama i drugdje, kako im je, i svi, ce vam reci, da im je medju Hrvatima vrlo dobro i vrlo lijepo. A daste vi drugaciji moglo bi doci do líjepog odnosaja izmedju Ugarske i Hrvatske. No vasé sovinisticke ideje i sebicnost vasa protkala je sva vasa krivu jiiolitiku, koja je na stetu i vama i nama, a kod te politike najvise su krivi dugi prsti, koji su vas i nas zavaravali sa mrvicama, te ni sami nismo znali, gdje smo i nacem smo. (Tako je!) G-osjjodo, poslje je doslo pitanje dualizma. — Ja nebi zelio, da me predsjednik opomene, da se nedrzim reda no ovo je generálna razprava o ovoj zeljeznickoj osnovi, pa drzim da se o ovome svemu sada generalno moze govoriti. Na taj nácin niislim, da cemo sve ovo ipák mozebiti prijateljski riesiti, a prijatelji Magjari da ce uvidjeti, da bi dobro bilo malo promisliti i promozgati, kako bi se dalo sve ovo nesuglasice, kője su u ovoj osnovi sadrzane, nekako izravnati i' odstraniti. Za to cu i ja o tom malo onako generalno pripovjedati, pa molim za ustrpljivost ovoga visokoga doma. Kako sam prije rekao god. 1864. kad su prve zeljeznice dosle u Hrvatsku imala je juzná zeljeznica svojc pruge i tada je tuj i u Ugarskoj i u Hrvatskoj pretezno bio njemacki jezik, tu se onda govorilo, a i danas se jiace govori i moram reci ovdje mozda jos vise nego u Hrvatskoj, njemacke i dalé ima ta juzna Zeljeznica svoje pruge i upravu istih u svojim rukama. Ja se dobro sjecam, kad sam deeko u skolu isao, da je ipák bilo na toj zeljeznici cinovnika Hrvata, te mi nismo vidjeli nijednoga Magjára niti smo mi onda poznali na zeljeznicama Magjare. Poslje je dosla riecka zeljeznica g. 1873. odkupila je drzavnu i juztiu prugu od Zagrabe do Karlovca, da si tako prokrei put do Bieke ali gospodo najedanput je tada doslo k nama ljudi koji niti jezika znadu niti narod poznadu ti su se ljudi nekako cudnovato ponasali, te se cinilo, da su dosli za to. da nama preotmu ono sto smo mi imali, da nasim ljudima preotmu ono malo zasluzbe, ja nezmam kako to da se KÉPVH. NAPLÓ. 1906 1911. X. KÖTET. po juznoj zeljeznici naslo Hrvata za einovnike a kako Magjari isto tako nisu mogli náci. To je kriva ona politika jer se jehtjelo da se uvede magjarski jezik u Hrvatskoj to su biU oni jjioniri magjarizacije, pa kad su ti ljudi u Hrvatskoj ozenili se zar mislite da su svoju djecu odgajali u brvatskom duhu i jeziku ? Ti ljudi slali su svoju djecu najvise u magjarske skola pa ja i danas znadem da existira skola za zeljeznicarsku djecu, ako se nevaram u Kaposvaru kamo nasi hrvatski zeljeznicari silju svoju djecu a mislim da piaca na godinu iznosi tamo 70 K ili 35 for. Grosjsodo, vi znate da ovakovi zeljeznicki strazari i radnici itd. navadno gledaju kako bi svoju djecu sto bolje i sto lakse osigurali, pa kad je tu tako neznatna svota svatko misli zasto on nebi svoje djete poslao tamo da ima priliku nauke tako jeftino svrsiti. (Elnök csenget.) Ja sam posnavao vise takove djece i pitao sam ih u ferijalno dóba kad su dosla kuci: »Kakovi tamo boravite i kako zivite?« — »E, kaze dobro, zlo nam nije, jedino ne mozemo u svojem materinjem jeziku uciti«. Pitao sam ih: »Zar neucite hrvatski ?« — »Kako? Niti govoriti nesmijemo!« Uzmite djete sa sest do sedam godina, kője tako svrsi skole i svrsi gimnaziju pa postane zrio covjek. Kako je taj covjek odgojen ? Kojim duhom? Zar mozebiti hrvatskim? Zar zna svoj materinski jezik ? Ne, svetomu je tudje.. Jedino onda ne ako u ferijalno dóba moze dolazíti kuci tako, da nezaboravi jezike. Takove su i danas joste zalostne prilike i ja bi zelio gospodo da takove prilike prestanu: da prestane takove zlocesta, losa politika. Budite uvjereni gospodo, kad bi ste vi inace radili i kad bi drugacije dolazili vasi zeljeznicki cinovnici, kője mi rado primamo, jer su Hrvati gostoljubivi i svakoga rado primaju, i kad bi prestao ovakav odgoj djece, da bi sve drugacije islo. Vi biste mogli u Hrvatskoj u Karlovcu, Sisku ili gdje god stvoriti takove skole za zeljcznicare Hrvate, pa neka se uőe i magjarski, tim bi se ovo cinovnictvo na sasvim drugu osnovi stavilo i bilo bi sasvim drugacije nego sto je danas. Budite uvjereni, da bi se mnogomu zlu dalo doskociti tako, ali ovako, kad narod, kad mi Hrvati vidimo, kako se radi, zar mozete misliti, da ce se time dobroj stvari koristiti? Ovako onda nije cudo, sto se u Hrvatskoj, kad se vidilo, da sve, sto se radilo, da je bilo proti ideji slobode domovine, da je proti hrvatskom duhu, kad je to sve bilo tudjinsko, onda gospodo nije cudo, sto se onu staru stranku zvalo magjaroni, jer su sve vama u prilog radili. Gospodo, zasto se trebalo Hrvate prije ? Za nista drugo, nego da ovdje glasuju za pojedine osnove, da se to provede, a onda su opet mogli otici. 41
