Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.

Ülésnapok - 1906-168

26 168. országos ülés 1907 június 5-én, szerdán. sata . . . (Folytonos zaj. Felkiáltások: Azt mondja, hogy még húsz perczig beszél!) Elnök : Tessék csendben maradni. Supilo Ferencz: Neka govori! Vazna je stvar. (Takoje! Neka govori!) Hódy Gyula : Ne citájte! (Derültség.) Elnök : Csendet kérek. Tessék kérem folytatni. Vrbanié Ferencz: Visoki Sabore! (Zaj. Felkiáltások : Ez tarthatatlan állapot!) Éber Antal: Halljuk az interpellácziókat! (Zaj.) Elnök: Kérem a képviselő urakat, tessék az elnökre bizni a tárgyalás vezetését. (Felkiáltások- Ne olvasson! Már háromnegyed, kettő is elmúlt!) Csendet kérek ! Naravna je stvar visoke kuéo, da je uz ovakove prilike moralo u Hrvatskoj nestajati svaké vjere i svakoga pouzdanja u nagodbu i nagodbeni odnosaj napram Ugarskoj, te da su i oni muzevi, koji su se borili proti dvadesetgodisnjem sustavu bana grofa Hedervara, a vjerovali su u svetost zakona, te se jos uvjek nadali, da ce Ugarska dokinuti jjrotuzakonitu praksu i pribaviti postovanje brvatskomu jeziku, — imali od dana do dana sve teái polozaj. — Napokon je gospodo rijeckom rezolucijom JDOSIO za rukom, ako i ne u cijeloj zemlji, a ono ipák u velikoni njezin m dijelu oziviti vjeru u Ugarsku, da ce onatboreói se' za svoju slobodu znati i htjeti posovati slo-o bodu i narodne osjecaje svoga saveznika. Ja necu tumaciti smisao i domasaj rijecke rezolucije; naglasiti cu samo jedno, a to izvolite gospodo dobro zapamtiti, da je povodom te rezolucije vecina naroda u Hrvatskoj is Slaroniji stupila na zakonito stanoviste. da je odlucila na jedino opravdanoj podlozi nakon sto budu u zemlji opet uspostavljena ustavna prava, od vas izboditi postovanje nagodbenoga zakona i zakonom zajamcenih prava. Hrvatski zastupnici na zajednickom saboru nisu s ovim svojmi zahtjevom kanili ni u kojem snrjeru biti vama na nejjriliku u vasoj borbi za vasú samostalnost, pak zato su i izjavili u svojoj deklaraciji mjeseca lipnja prosle godine, da ce istom onda, kad se u Hrvtskoj i Slavoníji provedu najpriinitivniji postulati modernoga socijalnoga i gradjanskoga zivota, po svojim ustavnim faktorima i u temeljnom zakonu providjenim nacinom provesti pregovore, da se odstrane i oni u rijeckoj rezoluciji uoceni preostavsi sporovi i povredu tako, da nasi postojeci drzavopravni odnosi budu sto jace ucvrsceni. (Zaj.) Lorkovic Iván: (Öujmo!) Vrbanié Ferencz: Hrvatski zastupnici odlucili su óvom deklaracijom premda teskim srcem jos za ovo prelazno dóba trpiti postojece povrede zakona i nesporazumke u nasem odnosaju, ali se time nisu mogli ni smjeli odreci svoje duznosti, da zapriece nőve povrijede zakona, ako bi se bilo kojom prilikom za takovim povrijedama islo. (Mozgás.) Odmak cu sorsiti. (Elnök csenget.) Takovu novu povrjedu sadrzaje predlozena osnova u. §. 4. kad u tocki a) odredjuje da se u sluzbu zeljeznica primiti moze samo onaj drzavljanin, koji je vjest magjarskomu jeziku, te kad odredjuje, da se od onili sluzbenika u Hrvatskoj i Slavoniji, koji dolaze u saobracaj s obcinstvon zahtijeva i znanje jezika brvatskoga: Óvom odredbom predlozene, osnove odredjuje se prije svega, da i na teritoriju kraljevine Hrvatske i Slavonije ne moze u zeljeznickoj sluábi biti namjesten nitko, tko nije vjest jeziku magjarskom, a samo za one, koji dolaze u saobracaj s obcinstvom zabtjeva se jos povrb tóga poznavanje jezika brvatskoga. Ono prvo trazi se zato, jer se uredovnim jezikom na zeljeznicama smatra jezik magjarski, a ovo potonje, da i onaj, koji se u sluábenom odnosaju mora sluziti jezikom magjarskim s obcinstvom moze obciti jezikom brvatskim. íz ovoga slijedi jasno, kako to dokazuje i obrazlozenje k zakonskoj osnovi, da kod svih zeljeznica, dakle i onib na teiútoriju Hrvatske, sluzbeni m jezikom ima bit jezik magjarski. Ovanamjerazakonske osnove nece promjeniti ni onda ako bi se mjesto stilizacije u zakonskoj osnovi glede brvatskoga jezika pribvatila druga po kojoj se od namjestenika zeljeznickih u obce trazi znanje jezika hrvatskoga na terorizmu kraljevine Hrvatske i Slavonije Ovakovum pak ustanovom nanasa se najteza povrjede temeljnomu zakonu o drzavopravnoj nagodi u dvojakom smjeru: prvo tim, sto se protuzakonita praksa na zeljeznicama, koja je kod njib uvela za sluzbeni jezik jezik magjarski definitivno uzakonjuje, unatoc jasne odredbe s 57. nagodbe, po kojoj je za sve zajednicke organe na teritoriju kraljevine Hrvatske sluzbeni zezik samo brvatski; a drugo tim, sto sabor jajednicki ovakovom odredbom prekoracuje svoju kompetencija, jer time mijenja s. 57. nagode, na koju promjenu po s. 70. nije ovlasten ovaj sabor, nego se ta promjena, kad se vec izvesti kani, mora provesti onim nacinom kako je nastala. t. j. posebnim zakonom sabora ugarskoga i sabora brvatskoga uz sankciju krune. S vasé strane, gosjjodo, porice se ova naSa tvrdnja time, sto se nastoji dokazati, ad drzavne zeljeznice nisu zajednicki sluzbeni organi vec da su one privatno-drzavno poduzeée, da se na nje ne proteze ustanova s. 57. nagode. U najpovoljnijem pako slucaju drzi se, da je odredba ovoga paragrafa glede zeljeznica prieporna pak da bi se s tóga rijesenje tóga prijepora imalo prepustiti regnikolarnim deputacijama. (Zaj. Cujmo! Halljuk! odmahce sor siti! Elnök csenget.) Oprostite mi gospodo ako izjavim, da mi se ova vasa argumentacija cini, da upotrebim najblazi izraz, vrlo cudnovatom, te da ne ima