Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.
Ülésnapok - 1906-168
24 168. országos ülés 1907 június 5-én, szerdán. priestolja iskljucivo samo jezik hrvatski rabljen biti, da ce posvuda samo sinovi trojedne kraljevine namjesteni biti, i da onaj, koji tóga jezika ne znade, niti onda, ako bi najvjestiji strukovnjak bio, nece u nas namjesten moci biti — taj doista dokuciti ne bude mogao onu pogibelj, kojom nas bez svakoga i najmanjega razloga piasiti kani g. predgovornik«. Drugi od navedene dvojice Josip Zuvic izjavio se je tom istom prilikom riec po rieő ovako: »TJ § 46. nalazi se porucarstvo koli za jezik toli za materijalnu kőrist sinova nasega naroda, jer u odsjecih sredisnje vlade kao i pri organima te vlade unutar granica nase domovine imadu bit ponamjesteni izklopno sinovi Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Zaporka pako o strukovnjacih ima se razumjeti poput generalne porabe kako to biva u cijelom izobrazenom svijetu kad se u interesu dríave u strukovnih predmetih mogu i moraju ponamjestiti samo strukovnjaci ... a i D toj tocki je izbiedio interese nase kraljevinski odbor tim utanacenjem, da se strukovnjaci mogu ponamjestiti samo tada, ako ib izmedju sinova nase domovine bilo ne bi.« Nadalje nastavlja isti govornik Josip Zuvic »TT §§ 56. do 60. ubiljezene su ustanove o narodnom jeziku; taj bo je jezik u svemkolikom obsegu kraljevine Hrvatske i Slavonije, . . . isto tako i za organe zajednicke vlade jedinstveno mjerodavan i priznan ... to je prednost gg. zastupnici naroda za nas jezik takova, koju gledom na zajednicko i ravnopravno dostojanstvo jezika ugarskoga i nasega pomno ocijeniti valja.« (Zaj. Elnök csenget.) Ovako su gg. shvaéali, tumacili i narodu preporueivali ustanove nagodbe, a naposé one o jeziku, oni mu/.evi, koji su u ono dóba u Hrvatskoj vodili poslove zenilje i ugovarali s kraljevinom Ugarskom; pak ako je u ono dóba iéto moglo umiriti uzbudjeno javno mnenje jnroti onoj politickoj stranci, koja je u hrvatskom saboru bila u vecini, te o kojoj se je obcenito drzalo, da je Hrvatsku predala u narucaj Ugarske, bile su upravo one odredbe nagode, kője su se ticale jezika i nauijestenja domacih sinova u sluzbu zajednickih ureda. Bila je medjutim u zemlji velika struja, koja, pozivajuci se na izkustvo proslih vremena, nije imala pouzdanja, da ce ikada doci do podpune jffovedbe bas ovib ustanova nagodbe, kője se tiöu brvatskoga jezika i namjestenja doma6ih sinova. Izkustvo je zaliboze dokazalo, kako je uvjerenje ove struje bilo opravdano. Nije prosla ni godina dana iza kako je po kralju sankcioniram i u hrvatskom saboru proglasen nagodbeni zakón, kad je zastupnik naroda unionista Broz u sjednici od 15. oktobra 1869. interpelirao vladu: zasto nisu provedene one ustanove nagode, kője se ticu jezika i namjestenja domacih sinova? U svom obrazlozenju narocito iztice, da su u obsegu kraljevine Hrvatske provedene sve po Ugarsku koristne ustanovnagodbe, ali da se u zivot ne uvode one ustae nőve nagodbenoga zakona, kője su ugovorenradi obrane drzavne individualnosti trojednj kraljevine i vádi zastite i uzdrzanja narodnosehme«.(Zaj. Cujmo! Halljuk!) »Sa zaloscu i negodovanjemopaiiíamo«, tako se tűzi interpleant, »da upravo onclanci.one ustanove nagodbenoga zakona, kor jima se naglasuju osiguran razvitak nase narodnosti, sve do danas izvedene nisu.« Protivnici sustava nagodbenim zakonom ustanovljenoga izvode iz prenavedenih podataka (kője je interpelant n svom govoru potanku nabrojio), da drzavnoj individualnosti trojedne kraljenive i njezinoj naradnoj osebnosti od zajednickih oblasti prieti ona ista kobna sudbina, koja je izazvala godinu 1848. sa svim zalostnim posljedicama kasnije dobé. Protivnici sustava nagogbenog izvode iz same:. nagodbe, da je drzavna individualnost trojedne kraljevine tek prividna, a prenavedeni cini sluze im razlogom za uznemirenje javnoga mnenja, docim su privrzenici nagodbe proti ovakovim navalam razoruíani nedvojbenimi cini ili propustaji nagodom stvorenih zajedniökih organa.« (Tako je!) Zagorac István: Tako je i nania danas. Vrbanič Ferencz: Slijedecege dana 16. oktobra 1869. stavio je isti zastupnik drugu interpelaciju, u kojoj pita hrvstsku vladu; je li ucinila shodne korake, da se inostrani cinovnici zajednsckih posala, sluzbenomu hrvatskomu jeziku nevjesti odstrane? Obje ove interpelacije pozdravila je u saboru velikim odobravanjem ista ona vecina, koja je toli odusevljeno i jednoglasno dne 24. rujna 1868. prihvalila magodu; a hrvatska vlada odgovorila je, da je samo neodoljiva sila vlastitih uzih posala ugarskoga ministarstva i razmjerno ktratko vrijeme krivo, sto se nije moglo pro stupiti k podpunom izvedenju svib ustanavinagode. U istom smislu interpelirali su zajednicku vladu ne samo hrvatski zastupnici na zajednickom saboru nego i magjarski zastupnik Dane Irány, ali nisu dobili od zajednicke vlade ni odgovora. Je li stoga cudo, da je zastupnik Broz u hrvatskom saboru izjavio u sjednici 2. maja 1870.: »Ja sam bio optimista; vjerovao sam sve i íeljno izgledao onaj dan, kad ée se ta obecanja nasa ispuniti. Nu zaliboze cekam i danas uzalud, a mislim cekat cu uzalud ako liudem i 100 godina zivio«. Éber Antal: A beszédet olvasni nem szabad ! (Mozgás. Ralijuk!) Vrbanič Ferencz: I u istinu visoka kuco, bojazan narod. zastupnika Broza nije bila neopravdana. Mjcsto da su se ustanove zakona nagodbenoga, a naposé one glede jezika i namjestenja domacih sinova, makar postupice ali
