Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.
Ülésnapok - 1906-175
290 175. országos ülés 1907 június lk-én, pénteken. Na posljedku, vi se mozete osloniti na svoju silu, ali svaka sila za vrmena, a nevolja redom ide. A jedan narod kao sto je rnadzarski, ne bi trebao da se pozivlje na silu, jer oni, skojima ste danas u pregovorima i u razpri, mogu, doci sutra do tóga osvjedocenja, da je mozda njihova snaga tako jaka, da vam mogu silóm da oduzmu ono, sto ste godine 1867 stekli. Hodie milii, eras tibi! Onim istim argumentima, kojim se vi danas sluziti protiv nas, tim istim argumentima mogu oni sutra izaci protiv vas, pa kad zatrazite komandovni vas jezik u vojsci, onda ce vam protiv tóga navoditi tebniéke razloge, spremnost vojske, interese drzavne, i ovo i ono, a vi ne ceté imati razloga, da to pobijete, jer ce se oni pozivati na vas, na vasé argumente, i smijat ce se u dusi vasim zabtjevima, kad budete trazili svoj komandovni jezik. Vi ceté s boriti, i da dodjete do potpune samostamosti, morate traziti i komadovni jezik madzarski, jer ste u tu borbu zagazili, jer ste to narodu obecali izvojevati. Sad vas pitam, kad vi opet dodjete u teski }:>oloza,j, ne ceté li mozda opet potraziti pomocnicu ruku nasu, a kad vi ovako postupate prema nama, kako ce momi onda imati nade, da ceté pravedne nase zahtjeve u j)ogledu jezika stovati — oncla naime dolazi do izrazaja i nase pravo, da na teritoriju kraljevine Hrvatske bude komadovni jez k Hrvatski — kako cemo se moci nadati onda, da ceté nase pravo stovati, kad nam bocete sada pozitivnim zakonom garantovano pravo nase oteti ? (Elénk helyeslés és taps a jobbközépen.) Penic Bogdan : Sto ne zelite sebi, ne cinite drugima! Budisavljevic Bude : Ja sam cuo ovdje — ako se ne varam, bio je to opet gospodin zastupnik Nagy, koji je dokazivao — da je potrebno, da bude na zeljeznicama i u Hrvatskoj madzarski jezik, jer da je to u interesu vojnicke sjsremnosti i gotovosti, pa se pozvao na ratnoga ministra, da je to njegovo misljenje. Gospodo moja, kad bi htio da se rugam, ja bib. mogao napraviti ironicnu i ljutu s salu s time, kad cujem ovakovu argumentaciju, to jest da se u borbi protiv nas pozivlju vasi govornici na austrijskog ministrata. Ja vjerujem, da su se vremene u ovo posljednili jaar mjeseci u nekoliko promijenilo, ali da ste se vi u ovo posljednih par mjeseci tako promijenili, i da ste na jedanput zabrinuti za spremnost one vojske, koja je ovdje pred parlamentem stajala, i pomocu kője vaiu se je btjela zgaziti ustav, da se vi pozivljete na jednoga austrijskog kriegsministra danas, to mi ne ide u glavu! (Nevetés és élénk helyeslés és taps a jobbközépen.) Postovani dome! Istina, imao bih jos da iznesem raznih dokaza i raznih citata, da razlozim jos i s drugih strana neopravdanost vasega misljenja, ali vrijeme se je veé poodmaklo, pak ne cu da zloupotrebljavam strpljivost ove visoke kuce. Ja sam tvrdo uvjerem o tom, da ovo, sto vi raditi prema nama, nije dobro, i da ne ce donijeti ploda ni bericeta ni otacbini nasoj, ni otacbini vasoj. Ali se, gospodo, ipák uzdam, jer nijesam izgubio posljedne nade, da ce bolje misljenje jn-evladati kod vas i da ceté uvidjeti, da ne smijete u svom rodjenom interesu ovako raditi. Gospodo moja! U Veneciji, u duzdevoj palaci, u galeriji slika nalazi se jedna slika, koja je prevucena crnim velőm, a pod velőm je jedan izdajica, koga patriotski stid zakriva, da ga ne gledaju ljudske oci. I kad bi mi dozvolili ovo, sto vi od nas trazite, kad bi pristali na ovo, sto vi od nas zahtijevate, kad ne bi upotrebili sve, sto je u ljudskoj mocu, da onemogucimo, da ovakova zakonska odredba dodje do svoje snage, onda bi i mi zasluzili, da nas narod prekrije preko nas sviju crni veo. (Helyeslés.) I on bi to i ucinio, jer narod je obiak, koji nekog orosi, a nekog pokosi. A ja sam uvjeren, da bi taj obiak sasuo tada sve svoje strijele u nas, i da bi nas pokosio. (Helyeslés a jobbközépen) Mi to ucinit ne cemo, ne mozemo, ne smijemo! Vi ste nas izazvali u borbu i bocete da nam zadate te nam teske i krvave rane. Meni i mojim drugovima neizmjerno je zao, sto tako postupaju spram nas do juce prijatelji nasi, saveznici nasi, braca nasa po oruzju, u koju smo tvrdo vjerovali, da ne ce nikada ni pemisliti, da nam ovakovu nepravdu nanese. Vi to cinite ovakovom zakonskom osnovom, vi bocete da, mimo nase pravo, i nezakonitost uzakonite, i tako da porusit izmedju nas i vas sve mostove, koji nas spajaju. Sa strahom gledam u tu buducnost, jer se bojim za sudbinu jednoga i drugoga naroda. Ovakova su zakonska odredjenja kádra za sva vremena pomutiti dobre odnosaje, za kojima bi trebalo svi da idemo i svi da tezimo. Zavorsujem s rijecima velikog njemackog reformátora: Tu tako stojimo, drugacije ne mozemo, bog nam pomogao! Ja sam slobodan, jjrotestirajuci protiv ove osnove, podjedno iznijeti ovaj predlog (olvas): »U ime svoje i u ime svojih podpisanih drugova predlazem, da se osnova zakona o pragmatici zeljeznickib cinovnika povrati odboru, koji ce je dati vladi u tu svrhu, da je preradjenu u sporazumu s kralj. brv. slav. dalm. zemalskom vladom, i prema zabtjevima modernoga zakonodavstva u svoje vrijeme predlozi na pretres ovomu visokom saboru, posto se sa ovakom predlozenom osnovom kisi temeljni zakón od god. 1868 cl. I. (XXX.), nazvan ugarskohrvatska nagoda. Budimpesta dne 14. v juna 1907. Budisavljevic Bude: Surmin Gjuro, Vinkovic Bozo, Cerovac Stjepan, Lorkovic, Magdic, Brlic, Tuskan, Lisavac, Ilié, Bedekovic, Pribičevič,
