Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.
Ülésnapok - 1906-175
175, országos ülés 1907 június Ik-én, pénteken. 285 otoj zakonskoj osnovi stati na drugo stanoviste. Ja moram nolens volens da dodjem do tóga zakljucka, da ovo mora biti podmetnuto i prokriom careno, da je furtim podneseno gospodinu ministru Kossuthu. (Helyeslés és nevetés). Postovani dome! Ja jako zalim, sto je do tóga moglo da dodje. Ke govorim ja ovo gospodo, ni iz kakove objesti. Govorim sto me jako i ljuto boM, da u dnasnje dóba, za danasnje vláde mogu izbijati ovakovi pojavi, du nioze doci do ovakovih zakonskih odredaba, kője ce bit skopcane s posljedicama moMa kobnim i vrlo kobnim i po jedne i po druge. Jer sto nam se uzimlje u ovoj zakonskoj osnovi? Uzimlje nam se jelzik nas, hoce de nam se uzme najsvetije pravo nase, kője nam je u nagodbi osigurano, kője nam je priznavano do dana danasnjega, u kője se nije usudio nitko do danas dirati sa strane madzarskih vlada. Mi to kao posteni i savjesni ljudi ne mozemo dopustiti. Imade jedan borac srpski iz srpske revolucije, hajdúk, Veljko Petrovic, koji je pranio krajinu, pa kad mu je snaga maiaksala i kad je vidio, da ce propasti, onda je ponosno uzviknuo: Glavu dajem, Krajine ne dajem! Tako i mi mozemo da kazemo: Glavu dajemo, ali jezika syojega ne dajemo! (Helyeslés, nagy taps és Zivio! a jobbközépen.) Hódy Gyula: Családi örömötök van ? Budisavljevic Bude: Ja sam citirao ovdje Lajosa Kossutha sto je rekao u pogledu jDrava trojedne kraljevine i odnosaja njezinog prama kraljerán Ugarskoj. Dozvolite mi, da se pozovem jos na jednoga vaseg velikog covjeka, na Ferencza Deaka, na oca nagodbe i one s Austrijom i ove s kraljevinom Hrvatskom. Svakako néma sumnje, da je to veliko ime i da je to tako veliki drzavnik, da se pred njegovim imenom mora s postovanjem da kapa skine. Gospodo moja, na jednom mjestu kaze Ferencz Deák u svom »Denkschrift über das Verhältniss zwischen Ungarn und Kroatien « ovo (olvassa): »Wie ich indess erwähnte, will ich micb auf historische Erörterungen nicht einlassen. Denn wenn auch historisch vielleicht nicht Alles strenge Wahrheit ist, was das Agramer Pomdschreiben von der bis zum Zeitalter der Habsburgischen Regierung zurückdatirten unabhängigen Stellung Kroatiens erzählt, soviel ist dennoch ohne allén Zweifel sicher, dass Kroatien oder das dreieinigc Königreich immer eigene Rechte besassen, welchc sie selbst oft Municipalrechte nannten.« Odmah za tim kaze na drugom mjestu (olvassa): »Ich wiederhole, dass wir Kroatien durch die Gesetze vom Jahre 1848 in seinen Nationalrechten nicht beleidigt habén, aber auch nicht beleidigen wollten, und ich sage es ohne Bitterkeit, dass wir alles das, was man uns nach dem Jahre 1848 angethan, einem unglücklichen Missverständniss und dem stürmischereren Ausbruch der aufgeregten Leidenschaften zuschreiben. "Wir fiihlen keinen Hass für das Vergangene, selbst dann nicht, wenn sich Kroatien, durch die richtige oder unrichtige Auffassung seiner eigenen Interessen, von uns sich losreissend, auf andern Weg führen liesse.« Und warum steht die Sache nicht ebenso in Kroatien in Betreff der ungarischen Nation ? Warum sjaricht aus jeder Zeile des liundschreibens ein mit Spott gepaarter Hass gegen uns? Wozu reizt das Agramer Komitat die in Ungarn heimischen fremden Nationalitäten gegen die Ungarn auf, ja selbst unsere slavischen Brüder in Oberungarn, die gar keine Klage gegen uns führen, und die das Ptundschreiben von uns unterdriickte türkische Eajahs schimpft, weil sie unsere Freunde und Brüder bleiben wollen ? Welche Freudé, welchen Gewinn fände Kroatien darin, wenn es ihm gelingen würde, Stamm in diesem Lande aufzureizen und dadurch sowohl dem einen, als dem anderen die gegenseitige Genugthuung zu erschweren ? Wir schrecken nicht zurück vor den Anforderungen unserer Landesbrüder fremder Nationalität, denn fest steht in uns der Wille: Alles zu erfüllen, was sich ohne die politische Zerstückelung llngarns erfüllen lässt; und wir sindt überzeugt, dass unsere Landesbrüder fremder Nationalität nicht solche Forderungen an uns stellen werden, cleren Erfüllung unmöglich währe.« Istu ovu misao ja sam vam procitao, da je rekao i Kossuth Lajos. Oni su uvidjali, da bi mogli usljed pogrijesne politike s jedne strane, a uslijed pametne politike nasib neprijatelja s druge strane, postici sasvim protivno od onoga za cim teze, uvicljali su, da bi se takovim neprijateljstvon izmedju kraljevine Ugarske i Hrvatske moglo doci do raskola izmedju njih. To madzarski politicari ne bi smjeli zaboraviti, oni bi trebali s tim faktom racunati. Trebali da znadu, da ona drzavna zajemnica, koja hoce da unisti narodnu individualnost saveznog naroda, i koja ide za tim, da tóga naroda, kao naroda nestane. da takova drzava mora dobro imati na umu nezadovoljstvo tóga u zajednici nalazeceg se druga, Vi bi morali dobro da znadete i to, da je Ugarska preko Hrvatske vezana sa Srbijom i s Orientom, morali bi da znadu, da je Ugarska samo preko Hrvatske vezana s Bosnom, morali bi da znadu, da je Ugarska samo preko Hrvatske vezana s morém i sa svjetskim drzistima. I kad to znate onda bi prema Hrvatskoj morali voditi sasvim drugu politiku, morali bi je drzati, ko sto se kaze u nasem narodu, kao malo vode na dlana, i ne dopostiti, da tudjinski interesi rade i rovaré protiv obostranih interosa Hrvatske i Ugarske. (Helyeslés és taps a jobbközépen.) Pisac koga sam spomenuo, Deák kaze dalje (olvassa): »Wir wissen, dass Kroatien, Dalmatien