Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.
Ülésnapok - 1906-175
278 175. országos ülés 1907 június 14-én, pénteken. U ovoj zakonskoj osnovi Teli se (olvassa): »Nemoze se dozvoliti prihvat nuzgrednog zanimanja, ako se isto ne slaze sa ugledom sluzbovnog cina ili sa savjestnim obavljanjem sluzbovnich duiínostih ili ako time nastane interesni odnosaj.« Grospodo! Ja bili volio znati, ja bih btio outi od g. sastavljaca ove zakonske osnove da kaze, sto je on time htio, jer ovo je tako siroko, da se ovamo moze subsumirati sve, sto se saino hoce. Kad se tu kaze »ne slaze se s ugledom sluzbovnog cina«, onda ze moze za svaku postenu zaslugu reci, da se ne slaze s ugledom sluzbovnog cina. A ja pitam, ako ja neman kao cinovnik hljeba, zar se ne slaze s ugledom moga sluzbovnog cina, ako na posten nácin rukama hljeb zasluzim. Lorkovic Iván: Kako se slaze s ugledom drzave, da njezini cinovnici nemaju jesti ? Budisavljevic Bude : Drustveno je s hvacanje takovo, da, sto se — recimo — gospodinu Szterényu, sastavljacu ove osnove, ne slaze s ugledom sluzbovnog cina, da se to moze slagati s ugledom po misljenju stotine biljada drugih ljudi, koji u onaj postenoj zaradi ne vide nikakve sramote. Lorkovic Iván: Szterényi je danas diktátor ügarske. Budisavljevic Bude: Ako se gospodi, koja Zive na svili i kadivi, njesto ne slaze sa sluzbenim polozajem, mi obicni ljudi imademo sasvim drugo misljenje o tom. (Helyeslés.) Ako pojedini ljudi misle, ako ja n. pr. ne mogu kao sluzbenik inace da zivim, pa se prihvatim jednoga rucnog posla, da se to ne slaze sa sluzbenim einom mojini, onda se takova gosj)oda krupo varaju, onda takova gospoda ne poznadu zivota u clrugim stranama svijeta, ne znadu kakovi pogledi danas vladaju u najnajjrednijim, najkulturnijim, najvecim narodima. Jer prilike su takove da n. pr. u Americi danas ako je netko bogot i milijunar, moze nezgnodim radom i spekulacíjom sutra doci na j>rosjeeki stajj, pa ga nista ne zenira, da danasnji miljunar sutra zasuöe rukave i radi. B.acliti nije stamot, ali covjek mora da radi posteno i cestito i svaki rad, kojim se tako zasluzuje bljebac, odgovara ugledu i covjeka i drustva (olvassa): »]Slamjestenik duzan je od ovrhovnietva zatraziti dozvolu, da se osobe, kője u njegovom kucanstvu stoje pod njegovim nadzorom, mogu baviti trgovinom ili obrtnim poslom.« Jedan sluzbenfk, jedan cinovnik, jedan namjestenik, koji ina djecu i porodicu da bez dozvole vrhovnistva ne moze svojoj djeci dati da se bave trgovinom! Ovakova cega, ja mislim, u kulturnoj Evrojíi néma. Grospodo moja! Keller István: Nem »gospodo moja«, banem t. ház! (Zaj.) Elnök (csenget); Csendet kérek. Budisavljevic Bude: Namjestenikova djeca ne mogu se baviti obrtom i trgovinom, ako je to vrhovnistvu u volji, respektive, ako onaj predpostavljeni, preko kojega ce namjestenik podnijeti molbu, kaze vrliovnistvu da tóga ne dozvoli njegovoj djeci, ono nece dozvoliti. Ja bih sve prije bio mogao vjerovati, ali da éu se u jednoj zakonskoj osnovi s ovakovim reakcijonarnim odredbama moci sukobiti, uza sve to sto znam, kako stoji socijalno zakonodavstvo u Ugarskoj, nisam mogao ni u snu vjerovati, da bi sto takova u zakonskon osnovu moglo uci. Gospodo moja, paragraf 28. dozvoljava namjesteniku, da moze svoja zakonom zajamcena prava politicka po svom uvjerenju slobodno vrsiti. Te je lijepo i to covjek moze samo da pozdravi, ali kad se zna od kakove milosti, prema proslim paragrafima, sto sam ih procitao, zavisi doticni namjestenik, onda jasno mozete vidjeti, dokle size sloboga njegovog politickog uvjerenja i kako ce moci da ispovijeda to svoje uvjerenje. Jer onoj gospodi koja su ovako covjecanske i liberalne ustanove unijela u ovu zakonsku osnovu, mislim, ne ce biti tesko ni na srcu ni na dusi, ako jednom cinovniku, koji im se zamjerio, koji ne radi onako, kako oni hoce, ne dadu ono, sto trazi od- njih, nego ako ga i odpuste, a imadu mace tisucu i tisucu prilika da ga na svakom koraku sikaniraju. Gospodo moja, (olvassa); »Predpostavljenik ilidrugi, koji namjestenik ne smije namjestenika poticati, da se pridruzi kojoj politickoj stranci ili da za kojega kandidata glasuje, niti ga smije preciti u tom, da svoja politicka prava po svojo uvidjavnosti izvrsuje.« Ovo bi bilo dobro, kad bi bilo isj>ravno, i kad bih ja imao vjere u onu gospodu, koja su ovu zakonsku osnovu donijela, da ce se ovoga drzati. Ali, kad se kaze, da namjestenik ne smije namjestenika poticati, da se pridruzi kojoj politickoj stranci, to onda znaci isto toliko, kao da se kaze: ako jedan namjestenik razgovara s nekim i iznosi svoje vladi protivno politicko uvjerenje, mozemu se to űzeti za zlo i moze on za to strogo odgovarati. TJpravo ono, sto se ovim daje tobozé, to se u stvari oduzimlje — slobodno ispovjedanje politickog uvjerenja. Recimo, da mjesto gospodina ministra Kossutba doclje drugi koji ministar, koji se ne ce drzati onoga, sto je preuzviseni gospodin ministar rekao, naime da ne ce biti velike strogosti, da ce se ta strogost blago i primjereno upotrebljavati sa covjecanskog stanovista, dodje, velju, drugi ministar, koji se ne ce tóga drzati, nego ce htjeti gvozdenom rukom pritegnuti te zeljeznicke namjestenike, sta onda? Njemu je otvoreno polje, da moze s tim bogoljima, koji su stavljeni u takovu zavisnost od predpostavljane
