Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.

Ülésnapok - 1906-174

Í74. országos ülés 1907 június í3-án, csütörtökön. 241 spadaju, ali su jos podpunoma od nje odjeljene u zakonarstvu i upravij kano Dalmacija i Me­djunmrje.« Sto se ovdje istice, istice se i to, da se isto tako, kao sto je vojna Krajina saino kreposcu drzavnog prava pripojena trojednoj kraljevini, da se isto tako i Dalmacija moze pripojiti samo temeljem tóga drzavnog prava. Supilo Frano: A ne ce Dalmacija u uniju samo tako! Brlic Vatroslav (olvassa): »Prve cesti, zemljistnoga opsega trojedne kraljevine ciné realni, drugne virtualni opseg njezin. Pod pos­ljednim mislio je sabor k tomu otoke Kvar­nerske, dio Istre i one djelobe sadanje Turske, kője su njekada spadali na trojednu kral­jevinu.« Sto se tice same autonomije, véli se ovdje u ovoj izjavi kraljevinskog odbora slijedece (olvassa): »Obzirom na autonomiju mislio je sabor, da trojednoj kraljevini valja za svaki slueaj pridrzati zakonarstvo i upravu podpunu u svih onih drzavnih poslovib, kője imade svaki narod, ako zeli obstati i organiöki se razvijati, u svojoj moci sacuvati i drzati. Stoga je sabor trojednoj kraljevini pridrzao »zakonarstvo i vrbovnu upravu u poslovib politicnih, nastavnib, vjerozakonskib i pravosudja, kano i sudbenost u svib molbah«. Ovako ogranicenu autonomiju, kao najmanji zahtjev svoga narodnog bica, ne moze trojedna kraljevina zrtvovati nijednoj zajednici, niti ju podjeliti.« Ovo je takodjer od rijeci do rijeci u §. 48. nagode ustanovljeno. Ovdje je dakle izrazen princip samoodluke, da mi imamo pravo odlu­civati, sto ce mo u zajednicu dati, a ste ne cemo. (Helyeslés.) Za to nagodbeni zakón nije nikakav autonomni zakón, dan jednoj provinciji, jer to nije zajednicki zakón, nego zakón, primljen naposé autonomnom saboru ugarskom, a naposé u autonomnom saboru hrvatskom, (Olvassa): »Sabor godine 1865/6. prisvojio je pri svema öl. 42. ter ga je toli u svojoj adresi od 10. veljace, koli u posebnom naputku, podjelje­nom ovomu kraljevinskomu poslanstvr, noznacio za izhodiste i temelj ugovarnja s Ugarskom. A tako smo mi dakle duzni smatrati taj clanak naprama jednakomu poslanstvuugarskoga sabora« — dakle paritetnom temelju. (Olvassa): »Stoga bi po nasem mnijenju valjalo naj­prije, da se oba kraljevinska odbora prlje svega porazumiju o navedenih dvijuk tockah najme o zemljistnom opsegu i ob autonomiji trojedne kraljevine u smislu cl 42. Obje ove tocke "ne mogu po nasem sudu dati povoda dugoj raspravi, komoli nepora­zumljenju. Jer sto se zemljistnoga opsega tice realni zemljistni opseg, imenito opseg sadanje gradjanske Hrvatske i Slavonije, ne moze biti preporan izmedju trojedne kraljevine i Ugarske KÉPVH. NAPLÓ. 1906 1911. X. KÖTET. posto on cini cjeloviti dio trojedne kraljevine ne samo jjo povjesti i pravu, nego se takodjer sudara fakticno sa stanjem realnoga opsega Hrvatske i Slavonije, kakov bijase prije sto su njeke cesti stojale u razlikom odnosaju naprama TJgarskoj u óvom ili ónom smjeru drzavnoga zivota.« Tu moram spomenuti, da jedan od vele vrijednih predgovornika u óvom visokom saboru s pomenuo slavonske zupanije. To je ocito, da se to kosi s nasim fakticnim stanjem i s cjelim nasim drzavnim pravom. (Olvassa): »Da n. pr. Eijeka s Primorjem nije prestala biti zato cjelovitim djelom Hrvatske, sto je u upravi mjesto dokinutomu kr. namjest. vijecu dalmatinsko - brvatsko - slavonskomu s ostalom Hrvatskom i Slavonijom podvrgnuta bila zajed­nickomu kraljevskom namjestnickom vijecu ugarskom. Sad dakle, kad se ugovara növi odnosaj s Ugarskom, ima se ovo urediti za sav opseg i za sve öesti vjelokupne trojedne kraljevine. Od virtualnoga zemljistnoga opsega Dalmicija ne moze biti preporna izmedju obih kraljevina, jer ona je bila upravo koljevkom brvatske drííave, a vélik dio njezin cinio je sastavni dio upravo Hrvatske. U teritorjalnom dakle obzirom interesi i prava trojedne kraljevine i Ugarske ne samo da se ne iskljucuju medjusobno, nego su dapace istovjetni, vec iz razloga, sto zemljistni opceg trojedne kraljevine spada k cjelovitosti zajed­nicke krune ugarske.« Evo, ovdje se jasno istice, da su interesi nasi medjusobni i prava izmedju kraljevine nase i kraljevine Ugarske istovjetna, da se ne iskljucuju medjusobno, a to je ono, sto ja tvrdim, sto sam u cjelom svom govoru kao jednu nit provukao. Ovo je bas temelj svih nagoda i spo­razuma. (Olvassa): »Ovako su i minuli sabori ugarski sbvacali cjeloviost troj. kralj stogu su se sveudilj brinuli i o tom nastojali, da se opet utjelove i pridruze troj. kraljevini one sastavne cesti njezinoga zemljista, koji bjese otrgnute. I mi se od sada­njega sabora ugarskoga nadanio, da ée u tom sljediti s topé svoje predsastnikah i pomocii nasemu zastupstvu, da se trojednoj kraljevini Dalmacija pridruzi, a vojnicka Krajina utjelovi.« Vele stovani gospodine predsjednice, ja bi molio jedan mali odmor. Ja imám jos nesto malo citati, a onda bi zakljucio govor. Somogyi Aladár: Egy kis szünetet kér! Elnök: Az ülést öt perezre felfüggesztem, Brlic Vatroslav: Posto inam njekoliko redaka, da citiram, tocu samo tri minute govoriti i radi suvisnosti moramo to spomenuti. (Olvassa) : »Ali oni drzavni poslovi, u kojih moze biti saveza izmedju Ugarske i trojedne kraljevine nemogu se ustanoviti dotle dok se neured drzavo 31

Next

/
Oldalképek
Tartalom