Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.
Ülésnapok - 1906-174
238 l7í. országos ülés 1907 június 13-án, csütörtökön. zajednice glede na njenu zemljistnu cjelovitost ne samo obeca, nego i cinom izpuni, scieninio, da Ugarska niti bi mogla, niti bi htjela naprosto prieci preko ovoga zahtjeva kod ugovarán ja ma i jedinstvene krimitbene zavjernice.« Eío vidite iz ovoga, da je nasa regnikolarna deputacija iz godine 1866. stajala na nmogo uzjem i tjesnogrudnijem stanovistu, nego| Sto je stajao vas veliki patrijota Kossuth Lajos, kako je to jucer u svom govoru Dr. Magdic njegovim citatom pokazao (olvassa): »Ako je tomu tako onda nevidimo razloga, zbog kojega bi se imala trojednoj kraljevini uzkratiti posebna zavjernica, u kojoj ona nalazi vece jamstvo za svoje naradno i drzavno bice; a imade u proslosti primjera, da su joj vladoci bez ustrba postojavseg zajedinstva s Ugarskom isdavili posebnih zavjernica, o cem pozivamo se na, Ladislava II. i Eerdinanda II. II ostalom se samo posebi razumjeva, da narod nemoze krunisanja odbiti svomu vladaocu, koga j>o naslednom redu ide pravo na priestol ako je voljan izpuniti zakonite uvjete.« Jeste li culi gospodo, ovdje se govori o naradnom i dráavnom bicu nase kraljevine, a o tom govori i nagoda. (Zaj. Elnök csenget.) Dalje se ovdje véli (olvassa): »Doga nije mislio ni sabor g. 1861., kada je u cl. 42 rekao, da se zajednicki kralj imade kruniti JJO slobodnoj volji naroda, jer se ove rieci u izvorniku ne proíezu na jDrediduce, nego na nejjosredno sljedece, izraze, to jest na istovjestnost krune i krunitbe, a ne na osobu vladaoca, koji se kruniti ima. Rekosmo nadalje, da zajednica krune neprédpolaze jeginstvenog zakonar stva i jedinstvenog uprave.« To je dakle jasno receno, da tu néma nikakvog jedinstva, niti zakonodavnog niti upravnog i tu je jasno pokazano, da smo mi bili podpuno samostalni do onoga casa, dok nije sklopljena nagoda. Istom nakon pregovora stvorena je nagoda od g. 1868., u kojoj se statuira zajednica, a u toj nagocli imade neke stvari kraljevina Hrvatska autonomno, docim je druge predala zajednici drzavnoj. Zagorac Stjepan: Dakle smo i mi te stvari predali. (Zaj. Elnök csenget.) Brlic Vatroslav (olvassa): »Ovdje se pozivljemo na proslost trojedne kraljevine, kojoj u razno dóba bijase razlicita sveza sa Ugarskom jiocam od osobne do dosta uske realne. Poznato je, da je trojeclna kraljevina prvih vjekova svoje zajednice s Ugarskom imala p>odpuno odieljeno zakonarstvo i neodvisnu upravu, da je zatim ueestvovala u zajednickih saborib ugarskib, bivsi u pocetku zastupana samo kroz svoje kraljevinske poslanike, — Oratores regni — da su malo po malo u ove zajednicke sabore j>reneseni mnogi predmeti, koji su prije tóga spadali u podruííje nasega sabora. Poznato je i to, da je Dalmatinsko-Hrvatsko-Slavonska uprava iza velikib promjena uvedenib u tom smjeru u Ugarskoj g. 1815. i 1723., stegnuta, pa da je ona poslje g. 1790. jos vise stisnuta.« Eto vidite gospodo, da je tu poceíak one bőrbe, o kojoj je govorio g. Dr. Vrbanič, i óim smo jedan dio svojib poslova pradali zajednici nastala je borba, koja je trajala tako dugó, dok nas treci neprijatelj nije zajedno pritisnuo. (Olvassa): «Ali u svih tih razlicitih fazab, kojimi prodje Dalm. Hrv. Slav. zakonarstvo i uprava, zajednica krune s kraljevinom Ugarskom ostade iiepromjenjena. (Egy hang : Dakle personalna unia!) Da nije ni pragmaticka sankcija promjenila u postojaloj tada svezi zakonarskoj i upravnoj medju obim kraljevinama, razumjeva se samo po sebi, jer ustanove pragmatiííke sankcije odnose se sama na pravo priestolnok nasljedstva s jedne i na jamstvo zajednickoga ustava s druge strane, i zato ona nie nista promjenila u medjusobnik odnosajicb kraljevina i zemalja krune Ugarske, ucvrstivsijedino njihovu medjusobnu nerazdielivost pogledom na posjed. To isto o nerazdruzivost govori i uvod pred §. 1. nagode. (Olvassa): »Stoga nebi se dirnulo u ustanove jDragmaticke sankcije niti iz daleka, kad bi se sada na novo saveznim ugovorom, pacta conventa, uredili drzavo pravni odnosaji izmedju Ugarske i kraljevine nase.« Tim su etu pobijeni navodi g. Nagj^a. Vinkovic Bozo Slavitelja bivseg ministra Kovacevica. Brlic Vatroslav: (olvassa): Tim sto je trojedna kraljevina pred vise vjekova imala s Ugorskom jedno zakonarstvo, razvilo se zajednicko Ugarsko-Hrvatsko drzavno pravo. (Egy hang: Nem olvasni.) Popovic Dusán : To je citat! Supilo Frano : Ima pravo, neka samo citira zakone nase. Brlic Vatroslav (olvassa): Ovo pristoji jednakim nacinom jednoj i drugoj kraljevini. Stoga je i sabor g. 1861. ocitovao, da trojednoj kraljevini pistoje jos i sva ona javua prava, koja privadovu kraljevini Ugarskoj do konca 1847. (Mozgás.) Zagorac Stjepan: Slusajte samo ovo, pa ceté vidjeti, da se óvom zakonskom osnovom krnji nagoda. Mi moramo sve povrieda nagode preparirati, inace nece biti mkada mira. Eto vidite, sto su vec onda zabtjevali kraljevinski odbori. Elnök (csenget): Csendet kérek! Brlic Vatroslav: Ja ne c'itam ovo, da izpunim vrieme nego da po svojoj duznosti pokazem, da bi medjusobnom ljubavlju mogli zajednicki doci do rezultata, koji bi bili koristni i Ugarskoj i Hrvatskoj, a s druge strane opet, da pokazem, kako je vrlo vazen ovaj konflikt, glede jezika, da pokazem, kako se otvara dubok jaz u óvom pitanju izmedju nas i vas. Bribicevic Svetozar: Nepremostiv.
