Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.
Ülésnapok - 1906-171
171. országos ülés 1907 június 10-én, hétfőn 135 mogli dobiti sluzbe kod zeljeznice u konceptualnoj struci. Na posebne molbe i predstavkei intervencije ipák to nije islo. Neniojte, gospodo, misliti, da je tu razlog nenamjestenja u konceptualnoj struci kod zeljeznica neznanje magjarskog jezika. Taj covjec govori perfektno, perfektno magjarski i od godine 1900. do 1907 dobivao je odgovore, koji bi mogli biti dobri za djecu, ali ne za odrasle ljude, a dobivao ih je od zeljeznieke uprave, dobivao ih je i u ime minis tra trgovine. Gospodo, vi trazite u § 6 odvjetnicku diplomu pravoznanstveni ili drzavoznanstveni doktorát — tóga u Hrvatskoj néma —ili barem proj)isno svrseni naukovni te caj pravnik i drzavnih znanosti, tóga opet u Hrvatskoj néma, da ne moze biti kod zeljeznice namjesten. I ja stavljam ovo pitanje za to, jer ne znam, dali je u odboru doslo do korekture ovoga paragrafa, i neznam, kakvo je stanoviste zauzeo u ministarskom vijeéu gosp. hrvatski ministar kod ovoga paragrafa. Ako se ova zakonska osnova ovako primi s paragrafom 6, onda je opet ucinjena velika krivda Hrvatima ne poradi jezika, nego poradi tóga, sto se njihov najvisi ucevnim zavod sveuciliste ne ce da prizna ravnojtravnim zavodom najvisim ucevnim zavodima u Magjarskoj premda se priznaje drugdje u vanjskome svijetu gotovo svagda i svagdje ravnopravnost hrvatske universe. Gospodo, u predposlijednoj alineji § 6. stoji (olvassa): Na temelju u inozemstvu stecene vise skole moze se samo onaj imenovati, cija je diploma po propisu nostrificirana.« S gostupkom ovim da se hrvatski sinovi, koji su u Zagrebu svrsili svoje pravne nauke, ne pustaju u zeljeznieke sluzbe , ja drzim da se Hrvatska smatra inozemstvom jDrama ügarskoj. Ne kazem, da tako jest, ali postupa se kao da jest inozemstvo. Ja to znam od slucaja s onim cinovnikom, koji je htio ici u konceptualnu zeljeznicku sluzbu. Vidio sam i spise, gdje se trazilo od njega, da dade svoje isjritne svjedocbe zagrebacke universe nostrificirati u Magjarskoj. Ako se bude ovako i dalje postupalo, onda je badava, sve klimanje gospodina hrvatskog ministra Josipovich, da Hrvatska nije inozemstvo i ako se bude tako i F na dalje sa Hrvatskom kao sa inozemstvom postupalo, tóga ja onda ne mogu razumjeti. osobito ne u ónom momentu, kad se nastranig. drüavnog tajnika hoce propagirati drzavno jedinstvo. Ja sam protivan drzavnom jedinstvu, ali ako jesmo u drzavnoj zajednici, kako jesmo, onda u njoj njezini sinovi imadu jednako pravo participirati u svemu, sto im drzava moze pruziti. Ovo, sto je u §. 6, ja drzim, da je mozda onako is neznanja i nemisljenja na posljedice bilo ovamo uvrsteno. To se dade popraviti i ja drzim, da tu ne bi bilo velikih zapreka. Gospodo moja, ovaj paragraf je specijalno donekle paragraf hrvatski. Ali specijalista kod paragrafa hrvatskih je taj paragraf 4. Gospodo, § 4. je prilicno detailno razlozio moj vele stovani drug zastupnik Grahovacija ne cu da na dugó i siroko o tom raspravljam. Ali cü zam kazati nesto drugo. U jednoj konferenciji, prije nego se uslo u raspravu ove zakonske osnove, iznio je hrvatski ministar predlog, koji bi imao izravnati ovu nutrasnju parlamentarnu borbu radi §4izmedju nas Hrvata i stanovista zakonske osnove. Gospodin ministar Josijjovich je iznio predlog — citavaje konferencija tomu predlogu odobrava, da ce to zadovoljiti Hrvate. Ja, gospodo, poznava juci obrazloiíenje ove osnove zacudio sam se i opet sam dosao do uvjerenja, da se innogo ne proucava sve ono. sto bi se moralo, da jiredlog gosp. ministra Josipovicha nije nikakav növi predlog. U obrazlozenju na strani 23. magjarskoga teksta imate gotovo iste rieci citirane, kője je on rekao. Tamo se kaze (olvassa) : Horvát-Szlavpnországok területén (Helyeslés és liangok: Cujino!) azoktól az alkalmazottaktól, a kik szolgálatuk közben a közönséggel való érintkezésre hivatvák, a horvát nyelv ismerete is megkívántatik.« (Helyeslés. Felkiáltások: Egészen jól beszél magyarul!) Evo. gospodo, to vam stoji na strani 23 od razlozenja, to je predlog gosp. ministra Josipovicha u vasoj konferenciji. Mi smo ovo odbili, jer ovaj »is« je sasvim nesto drugo nego »és« u magjarskom jeziku. »is« znaci od prilike sto »etiamque« u latinskum, a »és« je »et« Molim, izvolite űzeti § 56 i 57 zak. cl. I. 1868. o nagodi izmedju Hrvatske i Ugarske. TJ § 56 odredjen je za Hrvatsku u autonomnim poslovima Hrvatski jezik sluzbenim. Ne mam pri ruci, citao bih magjarski tekst. U §. 57. ne dolazi »és« nego dolazi »is«, a jjo stilizaciji magjarskog jezika ovo »is« znaci isto §to i ovdje u óvom paragrafu. Ako se kaze »is horvát«, (Balfelöl nevetés: Jako dobról) onda imadete to, da po óvom predlogu gosp. ministra Josipovicha uzakonjujete, sto po nagodi nije dopusteno. To je za vas, kojima jematerinski jezik magjarski sasma jasno. Za nas ne, ali ja znadem toliko razlikovati »is« i »és«, da vidim sto znaci jedan paragraf, a sto drugi. Zato ja ne razumijem, kako je gosp. ministar Josipovich mogao izici s ovakovim predlogom on je racunao, da konferencija ne pózna obrazlozenja. Ja bih ovo nazvao, oprostite mi, plagijatom. Zasto ? Za to jerje izrekao ono, sto je ministar Kossuth u obrazlozenju k. §. 4. kazao kao növi predlog, kojim se ima rijesiti §. 4. To nije nikakav expediens, to nije nista! Hódy Gyula: Sedi se, sedi se! (Nevetés.) Surmin Gjuro: Zato ja obrazloziv sve ovo, kao covjek covjek liberalan, ne bit mogao ni u principu primiti ove zakonske osnove za podlogu specijalne debate, a naposé ne kao Hrvat! Hódy Gyula: Dobro, sedi se! (Nevetés.)