Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.

Ülésnapok - 1906-171

132 171. országos ülés 1907 június 10-én, hétfőn. navesti, sto je gosp. ministar Kossuth rekao u pogledu strajka. On véli, da postoji neko nezadovoljstvo medju namjestenicima, da se radi o nekoj vrsti pasivne resistencije, ali on se nada, da óe bolji i veci dio zeljeznickih namjestenika biti zadvoljan ovim junctimskim osnovama i da ne ce doci do strajka ili pasivne resistencije. Ta je nada motivirana time, tako véli g. Kossuth, jer bi se inace nanijela ogromna steta drzavi i ljudskomu drustvu, a ono nije duzno da trpi poradi 40.000 namjestenika i njihovih obitelji. Jako lijepo, jako lijepo! Da pace gosp. ministar Kossuth je kazao, ako bi doslo do pasivne resistencije, onda ce on znati svoju duznost, onda ce on jakom svojom ministarskom rukom uciniti tomu kraj. A zasto ? Zato, gospodo, jer, véli on, ne moze dopustiti da rade jirotiv institucija onih kője te institucije uzdrzavaju i hrane. Pustimo momentano ovaj razlog ministra Kossutha na stranu i stavimo se na stanoviste covje, recimo na stanoviste sefa jedne protokolirane trgovacke tvrtke. Gospodo, hocete li vi dopustiti u svagdanjem zivotu, da sef jedne protokolirane ürme moze sprijeciti dogovaranje o poboljsanju prilika svojih namjestenika. Ja drzim, da biste vi svi ustali kao jedan, dapace ja drzim, da bi se uza sve ovo razlaganje ove zakonske osnove naslo drustvo u Magjarskoj, kője bi kazalo »jok, jok« dok sam ja u tvojoj tvrdci, moram tebe slusati kao svoga sefa, ali kad ja prekoracim prag tvojih dvorova, ja sam slobodan covjek. slobodan drzavljanin, koji odgovara za sve svoje ciné, koliko mora odgovarati svaki covjek kao covjek, a ne kao namjestenik kod sefa protokolirane tvrtke. Gosj>odin ministar Kossuth, i to mi je upravo jako zao gotovo da je rekas: Vi koji jedete hljeb zeljeznica, ne smijete strajka i, dapace ne smijete se ni dogovarati. To véli §. 33. tocka 3. Gospodo, ako se tako daleko ide, onda ja ne mogu da shvatim vasé nastojanje, vasú borbu za ustavne garancije, vasú borbu za slobodu i za potpunu samostalnost. Ja uz ovakve ustanove, i to mi je duznost vise puta spomenuti, uz ovakav expose jednog ministra, ja ne mogu da kao covjek u oce ni pomisliti na prihvat ovakve osnove. Gospodin ministar Kossuth je u svojem govoru dopustao strajk, dopustao kao sredstvo, ali u kojem pravcu, nije rekao dok kod zeljeznickih namjestenika absolutno ga nije dopustio, Gospodo, ako se dopusta na jednoj strani strajk kao opravdan, a da se ne stupi u direktnu opreku, ja vas pitam, recite mi: sto je onda strajk? Nije li to potpuna resignacija u eventualnom slucaju ? Bilo sto bilo. Ali kada nastupa resignacija? Tek onda, kad covjek iscrpe sva moguca zakonita sredstva da popravi ono, äto misli, da mu je krivo ueinjeno. To, mislim, da je drzo i g. ministar Kossuth u svojoj izjavi u exposeu, kad je rekao, da bi koncedirao strajk. Ja sam rekao, da je u óvom visokom saboru bio vodjen prilicno dugi strajk, koji je donio i svojih plodova, i vi ste dobili jedanput ministarstvo, kakvo bi se kao dobro po mogucnosti moglo samo zeljeti. I ovo ministarstvo na usta ministra trgovine izjavlja, da ce ono postovati slobodu svakoga covjeka, jer je ovo ministarstvo — ministarstvo slobode. Kad je tako, gospodo, raztumacite mi onda odnos ministra trgovine prema ovomu törvényjavaslat o zeljeznickoj pragmatici. Hódy Gyula: To ovisi od prilike. (Derültség.) Surmin Gjuro: Nedű vise da vas tim zabavljam; vi ce te i sami znati, kako se to u pogledu socijalnom ima shvatiti s obzirom na prilike, pod kojima je nastajao ovaj zakón. Moram istaknuti neke paragrafe, kojih se nije nitko taknuo. Paragraf 34., jest onako slozen, da se moze natezati, kako se hoce, onako, kako vec i syaki paragraf po svojoj vanjskoj forrni. (Zaj. Öujmo. Halljuk! Olvassa): »Namjestenik moze se u ime disciplinarne kazne otpustiti iz sluzbe samo u sljedecim slucajevima.« ISTabraja se tu sada ovo i ono, sto ja potpuno odobravam, ali je metnuta i jedna stavka, da onaj, koji kod zeljeznica bude nadjem u pripitom stanju, mora pásti pod ovu kaznu i, recimo, gospodo, nije se dogodila nikakva nesreca i uhvati se covjek u jxripitom stanju kod obavljanja sluzbe na zeljeznici, pa hocete li ga, cim ga prvi put zatecete ovakva, odmah i otpustiti ? U ostalom ne cu u to da diram, tu moze biti razlicito misljenje i radi se o vrlo vaznim stvarima pa neka i ova ustanova ostane, kako i jest. Dalje pod tockom osmom istoga paragrafa kaze se ovako (olvassa): »Ako je pocinio podli ili neposteni cin ili takav kaznjivi cin, na koji zakón ustanovljuje kao nuzgrednu kaznu gubitak ureda ili gubitak sluzbe ili mjesta ili ako bi pocinio takav cin, usljed kojega ne bi bio vrijedan na to mjesto«. Gospodo tko odlucuje u pitanju, je li tko pocinio takav cin, uslijed kojega moralno ne bi bio vrijedan tóga mjesta? Ja drzim, da je tom ustanovom i opet prepusteno visim oblastima, kad zele, neka postupaju po svojoj uvidjavnosti! Gospodo, imade ovdje jos lijepih j^aragraíióa, koji mnogo tóga oduzimlju zeljeznicarima, a ne daju im nista. Po prilici cetrdeset hiljada radnika zeljeznickih ne dobivá nikakove povisice place, ali dobivaju ipák s óvom osnovom nesto — za salu, — ako ne povisice place, a ono, da se kod pedepsanja postupa s njima kao cinovnicima. Za kaznu su cinovnici, a za placu radnici, koji nemaju prava na vece sahtjeve! Ja bih zelio znati, je li gospodin Szterényi, kad je pisao svoj »Indokolás«, mnogo mislio i na ovaj paragraf drugi ove zakonske osnove! Gospodin ministar Kossuth kaze glede nezadovoljnika: E, to su nemirni duhovi, koji nigdje ne mogu náci mjesta, koji se ne mogu