Brodarics-emlékkönyv. Egy különleges pártváltás a mohácsi csata után (Budapest, 2011)
Summary / Zusammenfassung
BRODARIĆEVA SPOMENICA Brodarićeva spomenica Jedna osobita (naročita) promjena strane nakon bitke kod Mohača Oproštajno pismo srijemskog biskupa Stjepana Brodarića upućeno kralju Ferdinandu I. (Dévény, 18. ožujka 1527.) Mađarskom nacionalnom muzeju je 1877. iz Njemačke ponuđen na kupnju jedan izvanredan povijesni dokument — oproštajno pismo znamenitog humaniste, crkvenog velikodostojnika i političara Stjepana Brodarića (1480?—1539), koji je bio srijemski biskup (1526-1537), zatim biskup Váca (1537—1539) — koje je on uputio ugarskom kralju i Habsburgovcu Ferdinandu I. (1526—1564). On u tome pismu, koje je ispisano gustim proredom na pet stranica i datiranom 18. ožujka 1527. godine u tvrđavi Dévény na obali Dunava (danas Devin, Slovačka), vrlo potanko i iskreno opisuje razloge svojega prelaska na stranu ugarskog kralja Ivana I. Zapolje (János Szapolyai) (1526—1540). Dokument tada nije otkupljen zbog visoke cijene, pa se poslije toga smatrao izgubljenim za dugi niz godina. Krajem 2009. godine isti ovaj dokument na latinskom jeziku je dospio u Mađarsku, u ruke osoblja Državnog arhiva Mađarske, gdje su prepoznali njegov značaj, pa je ovo nacionalno kulturno blago (dobro) otkupljeno za tri milijuna forinti. Ovaj izuzetno vijedan povijesni izvor se sada prvi put pojavljuje u ovome svesku i to kao faksimil (Poglavlje III/2.), zatim na izvornom latinskom jeziku (Poglavlje III/3.), te u prijevodu na mađarski jezik (Poglavlje III/4.) Oproštajno pismo biskupa Brodarića čini osnovni (temeljni) tekst za povijest ugarske politike i književnosti, kao i humanističke historiografije. U uvodnom poglavlju ove male monografije njezini autori, Géza Pálffy povjesničar i viši znanstveni suradnik Instituta za povijest Mađarske akademije znanosti i Péter Kasza povjesničar književnosti i asistent Segedinskog sveučilišta, prikazuju značaj ovog izvora. Prvo poglavlje predstavlja čitatelju u pet dijelova historijsku pozadinu u kojoj je dokument nastao. Kao prvo daje prikaz «zlosretne i kobne» bitke kod Mohača (29. kolovoza 1526. god. — Poglavlje 1/1.), zatim preispituje stanje u kojem kraljevina Ugarska u periodu između 1526— 1527. godine stiče dva legitimna vladara Ivana 1.1 Ferdinanda I. (Poglavlje 1/2). Budući da ni jedan od njih dvojice nije bio u stanju da oslabi vlast onog drugoga, oni su u proljeće 1527. zametnuli oružani sukob, čiji je ishod bio građanski rat koji je trajao gotovo desetljeće i pol u kojem su ugarski političari, plemići i gradovi često mijenjah stranu i prelazili od jednog vladara ka drugome (Poglavlje 1/3.) Unatoč čestih promjena strana, kao i tomu da je Zapolja 1528. postao turski vazal, obojica vladara su uspjeli izgraditi sopstvenu vlast i administraciju u Ugarskoj, a to je svakako jedinstvena pojava u povijesti Ugarske (Poglavlje 1/4.). To dvovlašće je ukinuto 1541. godine kada su Turci zauzeli Budim, pa se srednjovjekovna Ugarska raspala na tri dijela (Poglavlje 1/5.). Kako je oproštajno pismo pisano u ožujku 1527. godine, ono dotiče sve značajne probleme toga perioda, zato se ono s pravom može svrstati među temeljne dokumente ugarske povijesti. 150
